Broj: Kžm 32/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2015. broj Kmp-7/14, u sjednici održanoj 23. studenog 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba opt. P. Š., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. Uslijed odluke pod I žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. P. Š. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. KZ/11 i na temelju iste odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju kaznu se uračunava „vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od 20. ožujka 2014. godine do 4. srpnja 2014. godine.“

 

Na temelju čl. 148. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08)  naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu 2.000,00 kuna  te troškove vještaka  940,00 kuna.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenica M. S. M. upućena je sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženik je podnio žalbu putem braniteljice L. Č., odvjetnice iz Z., zbog  bitne povrede odredaba kaznenog postupka te  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno „odlučivanje“ (suđenje i odluku).

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

Premda se optuženik neutemeljeno žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka žalbenim prigovorima s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ozbiljno je dovedena u sumnju pouzdanost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude tako da je za sada preuranjen zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika.

 

Prvostupanjski sud je u razlozima pobijane presude koncizno reproducirao sadržaj iskaza optuženika i svjedoka, nalaza i mišljenja provedenih vještačenja, izviješća centra za socijalnu skrb o osobnim i obiteljskim prilikama oštećenice te  razgovore sa facebook-a između optuženika i oštećenice koji su vođeni prije i nakon predmetnog djela. Spornu odlučnu činjenicu (da je spolni odnos ostvaren primjenom sile) sud prvog stupnja utvrđuje na temelju personalnih dokaza, prihvaćanjem iskaza oštećenice M. S. M. jer da je potvrđen iskazima posrednih svjedoka I. K., M. i M. J., A. M., psihijatrice Lj. P. te izviješćem centra za socijalnu skrb. Zaključno navodi da se uporabljena sila „mora ocjenjivati obzirom na razliku u godinama a to je da je djevojčica 14-godišnjakinja, do tada virgo intacta, a P. Š. 20-godišnjak koji je u treningu borilačkih vještina, gdje povremeno i zarađuje na borbama, a dovedena je u stan optuženika pa je bilo dovoljno da ju optuženik gurne na krevet, rukama skine njezino donje rublje i nalijeganjem tijela ostvari nasilni spolni odnošaj, iako je optuženica govorila da to ne želi.“

 

Međutim, ovako izneseni razlozi o vrednovanju dokazne građe za sada nisu prihvatljivi budući da sadržaj zapisnika i snimke o izvedenim dokazima ozbiljno dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice, kako se podrobno upire u optuženikovoj žalbi. Osnovano optuženik prigovora selektivnoj interpretaciji dokaza, time i izostanku temeljite i sveobuhvatne analize dokazne građe što je pretpostavka za pravilno utvrđenje dokazanosti sporne odlučne činjenice. S pravom se u žalbi sugerira kako je argumentacija prvostupanjskog suda isključivo usmjerena na opravdanje pozitivnog vrednovanja iskaza oštećenice bez stvarne analize i konfrontacije iskaza optuženika sa ostalim dokazima, a pored toga je izostala i temeljita analiza iskaza oštećenice samog za sebe i povezano sa ostalim dokazima.

 

Tako je prvostupanjski sud posve zanemario cijeniti značaj facebook komunikacije sa izrazito seksualnom konotacijom koja je nedvojbeno ostvarena između optuženika i oštećenice prije i nakon spornog događaja. Osim što je sadržaj ovog dokaza trebalo povezati sa obranom optuženika, od značaja je i za provjeru iskaza oštećenice te njenog prikaza dinamike inkriminiranog događaja i zbivanja povezanih sa djelom. Ovo tim više što je oštećenica drugim osobama događaj prikazala pod okolnostima koje se nisu zbile (dvije prostitutke u stanu, silovanje uz prijetnju pištoljem), a prema iskazu svjedokinje M. J. tražila je svjedokinju da neistinito opiše dio događaja („rekla mi je da kažem ako bude došlo do policije …da je on nju na silu ugurao u auto da on kao završi u zatvoru“).

 

Prema tome, u pravu je optuženik da prvostupanjski sud nije temeljito razmotrio sve dokaze provedene na raspravi što je pretpostavka za pravilnu ocjenu kvalitete i pouzdanosti iskaza oštećenice o inkriminiranom djelu.

 

Stoga je trebalo pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je prvostupanjski sud zauzeo potpuno jasne stavove o izvedenim dokazima koji su opravdano dovedeni u pitanje optuženikovom žalbom, predmet je na ponovno suđenje valjalo uputiti pred potpuno izmijenjeno vijeće. Uslijed ove odluke ujedno je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti dokazni postupak koji će po potrebi dopuniti radi razjašnjenja je li prikaz predmetnih događaja po oštećenici vjerna i objektivna slika proživljenog zbivanja. Potom će sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti, pravilno ih ocijeniti te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. studenog 2017.