Broj: Kž 456/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15. studenog 2017. broj K-13/17-47, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 6. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi S. T. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. počinjenog na štetu K. V. za koje mu je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 3 (tri) mjeseca te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2.  KZ/11. počinjenog na štetu S. T. za koje mu je na temelju te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.)  produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. T. po branitelju T. J., odvjetniku iz V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno prigovorima iznesenim u žalbi optuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Uporište za takav zaključak, nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud ispravno nalazi u rezultatima psihijatrijskog vještačenja. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, kod optuženika postoje smetnje odnosno simptomatologija koja se može podvesti pod dijagnoze – narcističog poremećaja ličnosti uz i elemente dissocijalnog, ovisnosti o alkoholu, pri čemu konstelacija (komorbiditet) dijagnosticiranog poremećaja ličnosti i ovisnosti o alkoholu ima uzročno posljedičnu vezu s ponašanjem optuženika pa i kod činjenja inkriminiranog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i radi istoga, alkoholizma, može dovesti i postoji opasnost od počinjenja novog, sličnog, težeg kaznenog djela. Stoga je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11., a koja mjera je optuženiku i izrečena nepravomoćnom presudom.

Zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud s pravom utemeljuje i na činjenici da je optuženik u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom, pored ostalog, proglašen krivim zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode čiji način počinjenja ukazuje na upornost, odlučnost, bezobzirnost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje.

Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da iznesene okolnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženog S. T. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo te jasno upućuju na zaključak da je protiv optuženika, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje optuženika da ništa ne upućuje na mogućnost da bi se u budućnosti mogle dogoditi nekakve okolnosti koje bi bile razlog njegove protupravne reakcije, kao niti opetovani žalbeni navodi da su njegove karakteristike ličnosti, pa makar i uz alkohol, postojale i prije te da nisu vezane za sumnju u počinjenje kaznenih djela, time da zbog poremećenih odnosa s oštećenicama i svima iz njihove okoline, nikakav kontakt s njima više nije moguć, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. prosinca 2017.