Broj: Kž 463/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog B. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 17. studenog 2017. broj Kov-15/17-230 (Kov-16/17-6), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog B. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. P., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog B. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. P. po branitelju, odvjetniku S. M., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv optuženika ukine i optuženika odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pobijano rješenjem okrivljeni B. P. uopće ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, već isključivo tvrdi da iz rezultata istrage ne proizlazi osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje se podignutom optužnicom tereti. U prilog takvoj tvrdnji žalitelj ističe da iz sadržaja u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza proizlazi da se okrivljenik kritične zgode samo branio od istodobnog protupravnog napada oštećenika te da su sve rane oštećeniku nanesene silom slabijeg intenziteta, slijedom čega život oštećenika ni u jednom trenutku nije bio ugrožen.

Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni B. P. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko iznesen u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Naime, prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren jer takav stupanj proizlazi upravo iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik takav zaključak nastoji osporiti dajući svoju ocjenu u dosadašnjem tijeku postupka te upirući na nedokazanost kaznenog djela, čime u biti iznosi svoju obranu.

Slijedom navedenog, a budući da je prvostupanjski sud također ispravno utvrdio da postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela proizlazi iz načina počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju za koje se okrivljenik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči, a koji ukazuje na upornost i odlučnost okrivljenika u protupravnom postupanju te viši stupanj njegove kriminalne, te rezultata psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da okrivljenikova struktura osobnosti (poteškoće u samokontroli, impulzivnost, dodatno snižen prag tolerancije na frustracije) u kombinaciji s ovisnosti o alkoholizmu može dovesti do njegovog agresivnog ponašanja uz znatnu poteškoću samokontrole pa postoji opasnost da bi mogao ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo, zbog čega se treba podvrgnuti liječenju u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će za sada isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog B. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. prosinca 2017.