Broj: Kž 459/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2017. broj Kv-I-248/17 (K-27/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog V. T. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. T. zbog kaznenog djela teškog ubojstva u iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom II. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. studenog 2016. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. T. po branitelju, odvjetniku I. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ,,na način da se optuženiku ukine mjera istražnog zatvora te da se on pusti da se brani sa slobode“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pobijano rješenje, optuženi V. T. u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke propustio postupiti u skladu s odredbom članka 123. stavka 3. ZKP/08. te iznijeti dostatne i valjane razloge zbog kojih smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i to kao nužne i jedine prikladne mjere za ostvarenje istražnozatvorske svrhe, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski je sud, nakon što je ispravno utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza, za svoju odluku, suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, pobijanim rješenjem nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda.

 

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da branitelj optuženika nije bio uredno obaviješten o održavanju sjednice izvanraspravnog vijeća od 14. studenog 2017. na kojoj se odlučivalo o produljenju primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a čime u biti upire na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

Naime, iz ispisa poslanih poruka putem telefaksa Županijskog suda u Zagrebu za dan 14. studeni 2017. (poleđina lista 1168.) proizlazi da je na broj ..., za koji je naznačeno da se odnosi na branitelja optuženika, odvjetnika I. K., poruka tog dana poslana u 9,05 sati, iz čega proizlazi da je poziv branitelju optuženika dostavljen četiri sata prije održavanja sjednice, što uostalom ne spori niti sam žalitelj, već štoviše, tako zaprimljeni poziv prilaže svojoj žalbi. Prema tome, očito je da je poziv za navedenu sjednicu branitelju optuženika uručen pravovremeno te u primjerenom roku, slijedom čega se ima smatrati urednim. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u skladu s odredbom članka 129. stavka 2. ZKP/08. u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za održavanje sjednice bez nazočnosti branitelja.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbom istaknuta činjenica da sjednica izvanraspravnog vijeća održana izvan prostorije koja je naznačena u pozivu za sjednicu, ne upućuje da branitelj optuženika nije bio uredno pozvan na sjednicu, a time niti na povredu prava obrane optuženika, kako to nastoji prikazi žalitelj. Uostalom, branitelj optuženika se svakako mogao, nalazeći se u prostoru prvostupanjskog suda, kod ovlaštenih službenika suda informirati o mjestu održavanja navedenog ročišta.

 

Nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio te dostatno i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi V. T. počinio kazneno djelo teškog ubojstva za koje se tereti u ovom kaznenom postupku proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koji dokazi su i pobrojani u obrazloženju pobijane odluke. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika da su ti dokazi samo nabrojani, bez njihove detaljnije analize, s čim u vezi ističe i to da su među tim dokazima navedeni iskazi onih svjedoka koji su ispitani samo od strane tužitelja tijekom istrage, ali i iskazi svjedoka od čijeg ispitivanja je tužitelj tijekom rasprave odustao, kao niti žalbenim prigovorima kojima upire na nedokazanost terećenog mu kaznenog djela.

 

Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, kao opće pretpostavke za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a koja je u konkretnom slučaju, s obzirom na stadij predmetnog kaznenog postupka, ostvarena jer proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu i sveobuhvatnu analizu izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, dati raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika.

 

Nasuprot daljnjim žalbenim tvrdnjama, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo prvostupanjski je sud s pravom prije svega nalazi u načinu počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči.

 

Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženik je osnovano sumnjiv da je u cilju da liši života oštećenog Đ. B. (starog 85 godina) kako bi nanio bol obitelji B. jer sin oštećenika B. B. nije zaposlio njegovog sina I. T. zbog njegove nemogućnosti obavljanja radnih zadataka uslijed problema sa sluhom, u predsoblju stana Đ. B. u istoga ispalio četiri hica iz vatrenog oružja nanijevši mu pet strijelnih rana, koje čine osobito tešku tjelesnu ozljedu, a od kojih ozljeda je oštećenik preminuo.

 

Opisani način počinjenja terećenog kaznenog djela, ukazuje na bezobzirnost, odlučnost i ustrajnost optuženika u protupravnom postupanju te visok stupanj njegove kriminalne volje, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

 

Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., protivno navodima u žalbi, prvostupanjski sud dodatno potkrjepljuje podacima iz spisa predmeta i to činjenicom da su ostali članovi obitelji Burić izrazili strah od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, ali i uvredljivim te prijetećim sadržajem e-mail poruke koju je optuženik uputio svjedokinji I. D. iz razloga što nije zaposlila njegovog sina zbog problema koje ima sa sluhom.

 

Sve iznesene okolnosti, zajedno s rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba poremećene osnovne strukture ličnosti kombiniranih dissocijalnih, narcističkih i paranoidnih obilježja, koje, između ostalog, karakterizira neobaziranje na društvene obveze, bešćutna ravnodušnost prema osjećajima drugih, manjak odgovornosti, nedostatan razvoj osjećaja krivnje, ponašanje u sukobu s prihvaćenim društvenim normama, sklonost optuživanju drugih i davanju prihvatljivih racionalizacija za ponašanje, snižen prag tolerancije frustracija, manjak empatijskog razumijevanja drugih ljudi, manjak povjerenja, sumnjičavost i preosjetljivost na ponašanje okoline prema njemu, kao i to da je njegovo ponašanje prije, za vrijeme i nakon terećenog mu kaznenog djela bilo potpuno kontrolirano, najvećim dijelom unaprijed organizirano i prilagođeno konkretnim okolnostima, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, unatoč dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, što se apostrofira žalbom optuženika, boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

 

Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti optuženika, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela, valjano i dostatno obrazloživši da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. prosinca 2017.