Broj: Kž 474/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 20. studenoga 2017. broj Kv I-85/17 (K-19/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog A. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. F., optuženog D. B. i optuženog K. F., zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. (ispravno bi bilo: stavkom 3.) i člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je pod točkom II. izreke određeno da istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. F. po braniteljici, odvjetnici A. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika istražni zatvor ukine te da se isti odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora pa tako i one činjenice koje su od utjecaja na zaključak o mogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza te potom s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjenje sve zakonske pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedne prikladne mjere kojom će se uspjehom prevenirati opasnost od ponavljanja djela. Pri tome je za takvu odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, proizlazi iz činjenice da je optuženi A. F., prema izvatku iz kaznene evidencije, već u dva navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela teške krađe. Izneseno, uz činjenicu da je ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva, dakle, ponovno kazneno djelo protiv imovine, i to u vremenu provjeravanja po presudi Općinskog suda u Zadru od 18. listopada 2012. broj K-149/12, ukazuje ne samo da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već i na to da je njegovo ponašanje uznapredovalo, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se uz izneseno ima na umu i to da je optuženi A. F., prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen te povremeno radi ,,na crno“, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

Takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim prigovorima optuženika da, unatoč njegovoj dosadašnjoj kažnjavanosti, nema uvjeta za produljenje istražnog zatvora i to zbog novih okolnosti nastalih u tijeku postupka, konkretno, priznanja krivnje te činjenice da je kazneno djelo počinio pod utjecajem opojnih sredstava, a koje okolnosti, prema mišljenju žalitelja, upućuju na to da je oduzimanje slobode itekako utjecalo na optuženika na način da se pokaje za svoje postupanje, da prizna djelo i da se ubuduće susteže od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

Naime, okolnost priznanja i kajanja zbog počinjenja kaznenog djela nije od utjecaja kod odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, već se radi o okolnosti koju sud uzima u obzir kod odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije prilikom donošenja osuđujuće presude.

Što se tiče žalbenih navoda da je optuženik kazneno djelo počinio pod utjecajem opojnih sredstava, treba reći da je u međuvremenu, nakon donošenja pobijanog rješenja, provedeno psihijatrijsko vještačenje iz čijih rezultata proizlazi da je kod optuženika prisutna štetna zlouporaba više sredstava ovisnosti, međutim, da se ne radi ni o kakvoj ovisnosti o nijednoj psihoaktivnoj tvari, a što je vrlo jednostavno dokazano jer nije razvio apstinencijsku krizu o nijednoj psihoaktivnoj tvari. Optuženik je tempore criminis bio ubrojiv te nema potrebe za primjenom mjera liječenja. Također, kod optuženika je razvijen poremećaj ličnosti koji, između ostalog, karakterizira zanemarivanje i nepoštivanje prava drugih ljudi, ne odnošenje kritički prema svom ponašanju, nemogućnost učenja iz kazne, niži prag frustracije, donošenje odluke u trenutku bez promišljanja ili razmatranja posljedice o sebi ili drugog.

Slijedom svega navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je za sada neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom otkloniti iteracijska opasnosti utvrđena na strani optuženika. Naime, značaj i kvaliteta svih iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza jer one ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kako to s pravom zaključuje i sasvim dostatno obrazlaže i prvostupanjski sud.

Budući da ni ostalim žalbenim navodima kojima se ističe da optuženik radi na crno i ostvaruje prihode kako bi si osigurao egzistenciju, pri čemu živi u obiteljskoj kući pa ima osiguran smještaj i hranu, nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2017.