Broj: Kž 475/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. studenog 2017. broj Kv I-88/17-3 (K-19/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. F., optuženog D. B. i optuženog K. F., zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. (ispravno bi bilo: stavkom 3.) i člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ujedno je određeno da istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku J. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje ukine i donese rješenje kojim se ukida istražni zatvor protiv II. okrivljenika i pusti ga da se brani sa slobode“.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Tako je, protivno žalbenim prigovorima optuženog D. B. kojima se tvrdi da njegova ranija osuđivanost ne "indicira izvjesnost buduće kriminalne aktivnosti", prvostupanjski sud s pravom zaključio da dosadašnja kaznena osuđivanost optuženika predstavlja onu osobitu okolnost koja ukazuje na to da kod optuženika postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, optuženik je već osuđivan u dva navrata zbog istovrsnog kaznenog djela onome koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret, što, uz činjenicu da je kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv počinio u vremenu provjeravanja po presudi Županijskog suda u Zadru od 31. prosinca 2015. broj K-38/15, jasno upućuje, ne samo na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već i na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika.

Slijedom navedenog, pri tome imajući na umu i to da je optuženi D. B. prema vlastitom iskazivanju povremeno zaposlen ,,na crno“ i bez imovine (list 231 spisa), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv njega neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao za sada jedine prikladne mjere kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da je optuženik detaljno i okolnosno priznao kazneno djelo i krivnju te izrazio iskreno žaljenje, budući da se radi o okolnostima koje su od utjecaja prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije u slučaju donošenja osuđujuće presude, kao niti daljnjim žalbenim tvrdnjama da se iz iskrenog optuženikovog priznanja može zaključiti da su dosadašnji postupci i boravak u istražnom zatvoru na njega djelovali na način da se kloni zakonom nedozvoljenog ponašanja.

Budući da ni ostalim žalbenim navodima kojima se ističe da optuženik od rada ,,na crno“ ima stalan izvor prihoda te uzdržava dijete, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. prosinac 2017.