Broj: Kž 470/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 30. studenog 2017. broj K-12/17-50, o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 15. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

              I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi B. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 4. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. i, nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za svako to djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2017. do 30. studenog 2017., te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. stavka 1. KZ/11. i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje u tekstu: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv optuženog B. M. u kojem se nalazio iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv optuženog B. M. produlji iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba je bespredmetna.

Postupajući sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjsko rješenje ispitao i po službenoj dužnosti te utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se sastoji u tome što je izreka, kao i razlozi izneseni u obrazloženju pobijanog rješenja u znatnoj mjeri proturječni.

Naime, iz izreke prvostupanjskog rješenja vidljivo je da prvostupanjski je sud pobijanu odluku donio pozivajući se na odredbe članka 125. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Pri tome je takvu odluku u obrazloženju rješenja s jedne strane argumentirao činjenicom da je vještak psihijatar dr. D. L. na raspravi iskazao da optuženik nije pokazivao znakove apstinencijske krize te da mu psihijatar po pregledu u zatvoru nije niti propisao nikakvu terapiju i da je u tijeku boravka u istražnom zatvoru uspješno apstinirao bez ikakve terapije, dok je s druge strane istaknuo činjenicu da je optuženik nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci te da je od izrečene kazne zatvora u istražnom zatvoru izdržao gotovo deset mjeseci.

Međutim, iz takve odluke nije jasno smatra li prvostupanjski sud da u odnosu na optuženika više ne egzistiraju razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ili smatra da je zbog dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora ugroženo načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08.

Ovo iz razloga jer se načelo razmjernosti primjenjuje samo i onda kada postoje razlozi za istražni zatvor, ali je zbog njegovog trajanja u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela, kaznom koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom te potrebom određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovo načelo, daljnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru, ugroženo.

Prema tome, budući da iz pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da razlozi za istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. više ne postoje, dok se sud istovremeno poziva i na razmjer iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., što obrazloženje prvostupanjsko rješenje čini nejasnim i proturječnim, to je pobijanim rješenjem ostvarena citirana bitna postupovna povreda koja je nužno dovela do ukidanja prvostupanjskog rješenja, slijedom čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

S obzirom na to da je pobijano rješenje ukinuto iz formalno pravnih razloga, ovaj drugostupanjski sud se nije upustio u razmatranje navoda u žalbi državnog odvjetnika o osnovanosti odluke prvostupanjskog suda o ukidanju istražnog zatvora.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren te donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2017.