Broj: Kž 609/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. N. zbog kaznenog djela iz članka 111. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. studenog 2017. broj Ik I-692/17-19, u sjednici održanoj 27. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. N.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, odbijen je prijedlog zatvorenika M. N. za uvjetni otpust podnesen po opunomoćenici, odvjetnici V. R., u smislu članka 158. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.  – dalje u tekstu: ZIKZ). Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. kolovoza 2016. broj Kv-I-16/16, zbog kaznenog djela iz članka 111. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, a koja kazna mu ističe 2. ožujka 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. N. osobno te po opunomoćenici, odvjetnici V. R., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ,,odobravanjem uvjetnog otpusta“. Budući da se obje žalbe zatvorenika podnesene osobno i po njegovoj opunomoćenici  sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, to će iste biti razmatrane kao jedna žalba zatvorenika.

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno prigovorima iznesenim u žalbi zatvorenika, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11. te potom s pravom odbio prijedlog zatvorenika M. N. za uvjetni otpust.

Takav zaključak prvostupanjski sud pravilno utemeljuje u podacima sadržanim u izvješću Zatvora u Z. iz kojih proizlazi da je zatvorenik višekratno osuđivana osoba koja je vrlo rano počela iskazivati poremećaje u ponašanju, a njegovo je ponašanje do sada ostalo nekorigibilno te se čini da ne uči iz iskustva. Kod zatvorenika je evidentan poremećaj osobnosti dominantno disocijalnih karakteristika, manifestiran kroz socijalnu neprilagođenost, sklonost asocijalnim i kriminalnim ponašanjima, izrazitu impulzivnost, snižen prag tolerancije na frustracije, razdražljivost i agresivnost, dosljednu neodgovornost te izrazitu nekritičnost i nedostatak grižnje savjesti. Prema ovisnosti o alkoholu je kritičan samo na deklarativnom nivou, kao i prema zlouporabi kokaina, amfetamina i tableta, koje, prema vlastitom iskazivanju, konzumira vikendima. Zatvorenik je iz sigurnosnih razloga 12. veljače 2016. premješten iz Kaznionice u G. u Zatvor u S., odakle je 24. siječnja 2017. premješten u Zatvor u Z., radi blizine mjesta stanovanja. U kaznionici u G. i Zatvoru u S. je stegovno kažnjavan devet puta, posljednji put u lipnju 2016. Iako je u Zagrebu u Z. urednog tijeka kazne te je završio dva posebna programa (Trening kontrole agresivnog ponašanja te Osnovan program tretmana zatvorenika s alkoholom uzorkovanim poremećajem), mišljenje je da je njegovo ponašanje instrumentalno orijentirano prema eventualnom uvjetnom otpustu, a da do stvarnih rehabilitacijskih pomaka, u smislu kontrole ponašanja zatvorenika, nije došlo te da je kriminalni povrat kao i alkoholni recidiv vjerojatan. Stoga je mišljenje Zatvora u Z. da se prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ne odobri.

Imajući u vidu ovako izraženo mišljenje Zatvora u Z., ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim prigovorima zatvorenika kojima ističe da je završio dva posebna programa, da je prema procjeni uspješnosti pojedinačnog programa ocijenjen razinom uspješan te upire na višegodišnji apstinencijski period tijekom izdržavanja kazne tijekom kojeg je osvijestio štetnost alkohola, a posebice na činjenicu da je istek kazne za tri mjeseca. Naime, istaknutim žalbenim navodima zatvorenik ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, nego se na temelju subjektivne ocjene podataka iznesenih u izvješću Zatvora u Z. polemizira s razlozima pobijanog rješenja, bezuspješno nastojeći osporiti pravilnost pobijane odluke.

Ni daljnjim žalbenim navodima kojima se ističe da je od posljednjeg stegovnog kažnjavanja zatvorenika prošlo više od godine dana, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Ovo stoga što se prilikom odlučivanja o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11., pored ostalog, treba cijeniti i ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, kako to s pravom navodi prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi zatvorenika da ima osiguran postpenalni prihvat odnosno podršku obitelji, kao i radno mjesto, u konkretnom slučaju nemaju značaj kakav im žalitelj pridaje niti imaju utjecaja na osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. prosinca 2017.