Broj: Kž 482/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK-a) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 7. rujna 2017. broj Kv I-Us-6/17, o ukidanju jamstva i odbijanju prijedloga USKOK-a za određivanje istražnog zatvora i naplate jamstva u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a, ukida se pobijano rješenje u odnosu na optuženog R. S. i optuženog Z. K. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. U ostalom dijelu u odnosu na optuženog S. T. odbija se kao neosnovana žalba USKOK-a.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) pod točkom I. izreke, na temelju članka 135. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 70/17. – dalje u tekstu ZID ZKP/08.), ukinuto je jamstvo prema optuženicima R. S., Z. K. i S. T. koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, odbijen je prijedlog USKOK-a za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika R. S., Z. K. i S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je pod točkom III. izreke, odbijen prijedlog USKOK-a za naplatu jamstva optuženom Z. K.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio USKOK, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u vezi s člankom 467. točkom 1. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. u vezi s člankom 467. točkom 3. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi S. T. osobno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na točku I. izreke

 

U pravu je žalitelj kada upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdi da je izreka rješenja u suprotnosti s razlozima rješenja. Naime, u izreci rješenja je u cijelosti odbijen prijedlog USKOK-a za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika R. S., Z. K. i S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te prijedlog USKOK-a za naplatu jamstva optuženom Z. K. Međutim, u obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud nakon što je uvodno ukratko naveo sadržaj odbijenog prijedloga USKOK-a navodi ,,Prijedlog je djelomično osnovan.“, što prvostupanjsko rješenje čini nejasnim i proturječnim, čime je ostvarena citirana bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj.

 

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je citirana bitna postupovna povreda ostvarena i time što u obrazloženju pobijanog rješenja u odnosu na odbijanje prijedloga USKOK-a za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika Z. K. i R. S. nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koju su izneseni nisu dostatni ni razumljivi.

 

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud, pored činjenice da se taj optuženik uredno odaziva na sve rasprave te da u cijelosti ispunjava svoje obveze u smislu danog obećanja iz članka 102. stavka 1. ZKP/08., samo šturo naveo da se optuženik R. S. nalazi na bolničkom liječenju u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju ,,B.„ u M.

 

Međutim, žalitelj s pravom tvrdi da se ne radi o okolnostima koje su od značaja kod odluke o primjeni istražnog zatvora iz citirane osnove, ali i to da se okolnosti koje su u dosadašnjem tijeku postupka opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika zbog opasnosti od ponavljanja djela nisu nimalo izmijenile.

 

Naime, optuženik je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. na način da se u razdoblju od veljače do svibnja 2014. zajedno s optuženim Z. K. i D. M. te i J. R. u cilju stjecanja znatne protupravne imovinske koristi povezao u zajedničko djelovanje optuženog S. T. u cilju preprodaje radi kontinuirane nabave većih količina droge marihuane u Bosni i Hercegovini, krijumčarenja i daljnje preprodaje te droge na području Republike Hrvatske. Izneseno upućuje na iznimnu organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja i njihovu međusobna povezanost s precizno podijeljenim ulogama, što, uz količinu predmetne droge te činjenicu da je inkriminirano postupanje optuženika poprimilo međunarodne elemente, upućuje na upornost optuženika i njegovu odlučnost u protupravnom postupanju te visok stupanj kriminalne volje.

 

Kada se uz opisani način počinjenja terećenih kaznenih djela uzme u obzir i to da je optuženi R. S., prema izvatku iz kaznene evidencije, već osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela kada mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od pet godina koju je, prema vlastitom iskazivanju izdržao, izloženo, suprotno stavu prvostupanjskog suda, upućuje da na strani tog optuženika i nadalje postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, a time i na potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako to s pravom tvrdi žalitelj.

 

Slijedom navedenog, žalitelj s pravom tvrdi da razlozi izneseni u tom dijelu obrazloženja rješenja u odnosu na optuženog R. S. nisu dostatni ni razumljivi, što prvostupanjsko rješenje čini nejasnim. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvarena citirana bitna postupovna povreda, koja je nužno dovela do ukidanja prvostupanjskog rješenja.

 

Stoga je trebalo djelomično prihvatiti žalbu USKOK-a te u odnosu na optuženog R. S. ukinuti pobijano rješenje i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U pravu je žalitelj i kada ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. upire na nerazumljivost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja vezano uz odbijanje prijedloga USKOK-a za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog Z. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a posljedično tome i razloga vezano uz odbijanje prijedloga USKOK-a za naplatu jamstva tom optuženiku.

 

Naime, prilikom obrazlaganja razloga na kojima je utemeljio odluku da u odnosu na tog optuženika nema potrebe za određivanjem mjere osiguranja prisutnosti optuženika, prvostupanjski sud samo šturo navodi da je protiv optuženog Z. K. u tijeku istraga zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te je protiv njega rješenjem tog suda od 21. srpnja 2017. broj Kir-508/11 određen istražni zatvor, dok u odnosu na prijedlog USKOK-a za naplatu jamstva navodi da je isti preuranjen jer u tom drugom kaznenom postupku u kojem se protiv njega vodi istraga odluka još nije pravomoćna.

 

Međutim, neposrednim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je u ovom kaznenom predmetu 12. lipnja 2014. protiv optuženog Z. K. bio određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. koji istražni zatvor je zamijenjen jamstvom u iznosu od 100.000,00 kuna a sastojao se od zasnivanja založnog prava na nekretnini u vlasništvu M. K. u korist Republike Hrvatske. Nakon što je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sinju, Zemljišnoknjižnog odjela dopuštena uknjižba-upis prava zaloga na predmetnoj nekretnini u korist Republike Hrvatske te po danom obećanju iz članka 102. stavka 1. ZKP/08., protiv optuženika je 1. rujna 2014. istražni zatvor ukinut. Ujedno je optuženik upozoren da će se, ako postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem odrediti naplata jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske prodajom nekretnine na kojoj je dopuštena uknjižba založnog prava, a protiv njega odrediti istražni zatvor.

 

Potom je protiv optuženika u drugom kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Kov-501/17 21. srpnja 2017. doneseno rješenje o provođenju istrage zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. počinjenog 20. srpnja 2017., a koje rješenje je postalo pravomoćno protekom roka za žalbu, dakle, 1. kolovoza 2017., odnosno, više od mjesec dana prije donošenja pobijanog rješenja, što, ukazuje da je optuženik boravkom na slobodu prekršio uvjete jamstva, kako to s pravom tvrdi žalitelj. Unatoč tome, prvostupanjski sud u ovom kaznenom predmetu nije odlučivao o naplati jamstva te određivanju istražnog zatvora protiv optuženika, već je u spomenutom kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu 21. srpnja 2017. protiv optuženog Z. K. određen, a potom 17. kolovoza 2017. i produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Također, u kontekstu iznesenih okolnosti, svakako treba napomenuti i to da je s danom 27. srpnja 2017., dakle, dva dana nakon pravomoćnosti navedenog rješenja o provođenju istrage donesenog kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, stupio je na snagu ZID ZKP/08. kojim je odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08. koja izmijenjena na način da je sada isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom ukoliko je istražni zatvor određen iz razloga predviđenih stavkom 1. točkama 2., 3. i 4. članka 123. ZKP/08., odnosno ograničena mogućnost primjene jamstva samo na situacije kada je istražni zatvor okrivljeniku određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

O svim gore istaknutim okolnostima nema ni riječi u obrazloženju pobijanog rješenja, iako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlozima USKOK-a u odnosu na optuženog Z. K. o navedenim okolnostima trebao, ne samo voditi računa, već ih detaljno analizirati i o njima iznijeti jasne i valjane razloge.

 

Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su razlozi i u tom dijelu pobijenog rješenja, a odnosu na optuženog Z. K., nedostatni i nerazumljivi, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja je nužno dovela do ukidanja pobijanog rješenja i u odnosu na tog optuženika. Stoga je žalbu USKOK-a u odnosu na optuženog Z. K. trebalo djelomično prihvatiti te ukinuti pobijano rješenje i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku, odlučivanja o potrebi određivanja blaže ili teže mjere osiguranja prisutnosti optuženika u odnosu na optuženike Z. K. i R. S., u smislu odredbe članka 135. ZID ZKP/08., prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano te donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje. Pritom će, a u odnosu na optuženog Z. K. imati na umu i to da je, u međuvremenu, nakon donošenja pobijanog rješenja u kaznenom predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kov-501/17 podignuta, a potom i potvrđena optužnica, nakon čega je taj predmet 10. listopada 2017. spojen ovom kaznenom predmetu, a protiv optuženog Z. K. 13. studenog 2017. produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

U odnosu na točku II. izreke

 

Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud ispravno odbio prijedlog USKOK-a za određivanjem istražnog zatvora protiv optuženog S. T.

 

Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se optuženi S. T. na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu od 11. rujna 2015. broj Kov-208/15 kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a koja kazna mu ističe 7. siječnja 2018.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da budući da je optuženom S. T. u drugom kaznenom postupku oduzeta sloboda te je pod adekvatnim nadzorom, nema potrebe za određivanjem mjere osiguranja prisutnosti tog optuženika u ovom kaznenom postupku.

 

Kraj takvog stanja stvari, navodi žalitelja kojima se tvrdi da u odnosu na tog optuženika i dalje postoje osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nemaju utjecaja na pravilnost tog dijela pobijanog rješenja.

 

Međutim, treba napomenuti da prvostupanjski sud u daljnjem tijeku ovog postupka svakako treba voditi računa o tome da je predviđeni istek kazne zatvora optuženom S. T. 7. siječnja 2018., nakon čega će biti potrebno ponovno odlučivati o potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pritom imajući na umu upravo one okolnosti koje su u dosadašnjem tijeku ovog kaznenog postupka opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika zbog opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točaka 2. i 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 22. prosinac 2017.