Broj: Kž 486/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. prosinca 2017. Kv I-426/2017 (Kov-20/2017), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je pod točkom II. izreke u istražni zatvor okrivljeniku uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 13. rujna 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. S. osobno ne navodeći žalbene osnove niti prijedlog u kojem pravcu želi da se s njegovom žalbom postupi.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a takav zaključak nije doveden u sumnju navodima iznesenim u žalbi okrivljenika.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da dosadašnja višekratna kaznena osuđivanost okrivljenog D. S. predstavlja upravo onu osobitu okolnost koja upućuje na to da kod okrivljenika postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, okrivljenik je već osuđivan, kako zbog kaznenih djela s elementima nasilja, tako i zbog imovinskih kaznenih djela, ali i zbog istovrsnog kaznenog djela onome koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret, kada su mu izricane kazne zatvora, pri čemu je do sada, prema vlastitom iskazivanju, izdržao kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Izneseno, uz činjenicu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva i kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, upućuje, ne samo na zaključak da se radi o specijalnom povratniku i osobi sklonoj činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i imovinskih kaznenih djela na koju dosadašnje osude nisu utjecale da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već i na jasan zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Slijedom navedenog, pri tome imajući na umu i to da je okrivljeni D. S. prema vlastitom iskazivanju nezaposlen i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv okrivljenika neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao za sada jedine prikladne mjere kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi okrivljenika da se smatra krivim i prihvaća da mora biti kažnjen, u kojem pravcu je već razgovarao sa svojim odvjetnikom i tražio da se "pokrene postupak nagodbe", kao niti daljnji žalbenim navodi da prije izdržavanja kazne želi provesti zadnji Božić s obitelji, posebice bolesnom majkom, te "napraviti gornji i donji most" kako na izdržavanju kazne ne bi s tim imao problema, ne dovode u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. prosinca 2017.