Broj: Kž 490/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. L., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 28. studenog 2017. broj Kv I-6/2017 (K-2/2015-87), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog P. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. L., zbog tri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom P. L. je ukinuta primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. i to zabrana uspostavljanja i održavanja veze s oštećenicima M. V., Z. P. i N. V.. Ujedno je, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa člankom 98. stavcima 1. i 2. točkom 4. i člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. prema optuženom P. L. produljena primjena mjere opreza i to zabrana približavanja oštećenicima M. V., Z. P. i N. V. na udaljenost ne manju od 100 (sto) metara. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza, ista biti zamijenjena istražnim zatvorom. Ujedno je, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08., određeno da će mjeru opreza provoditi i nadzirati Policijska postaja O.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. L. po braniteljici, odvjetnici Đ. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine produljena mjera opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi P. L. u žalbi prije svega tvrdi da je prvostupanjski sud u prvoj rečenici obrazloženja pogrešno naveo da su rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda br. Kv I-37/2016 od 18. studenog 2016. produljene su mjere opreza optuženiku P. L., jer se radi o rješenju od 18. listopada 2016. Međutim, iako je žalitelj u pravu kada tvrdi da su posljednji put mjere opreza optuženiku produljene rješenjem od 18. listopada 2016., a ne od 18. studenog 2016., takva pogreška u pisanju obrazloženja pobijanog rješenja nema utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke.

Na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ni daljnji žalbeni navodi kojima optuženik ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, protivno presumpciji nevinosti, navodi da je „optuženik bez nekog opravdanog povoda od strane svih oštećenika počinio ova kaznena djela koja su ostala u pokušaju“, čime se, po stavu žalitelja, prvostupanjski sud stavlja u ulogu raspravnog suda koje je već proglasilo optuženika kazneno odgovornim za terećeno postupanje iz optužnice.

Naime, s obzirom na to da u ovom stadiju predmetnog kaznenog postupka, odnosno stadiju rasprave, osnovana sumnja da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a time i mjeru opreza, proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, očito je da se radi o nespretnom izričaju prvostupanjskog suda koji nije od odlučnog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

U odnosu na žalbene navode kojima optuženi P. L. u nastavku žalbe ističe da mu je mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. posljednji put produljena 18. listopada 2016., dakle, prije više od godinu dana, iako je odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08. propisano da se u roku od dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, po službenoj dužnosti ispituje postoji li još potreba za mjerom opreza, treba reći da, iako prvostupanjski sud doista u navedenom zakonskom roku nije preispitivao opravdanost daljnje primjene mjere opreza protiv optuženika, takav propust u postupanju prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se ne radi o prekluzivnom roku, već o roku instruktivnog karaktera pa istek istog ne dovodi do prestanka mjere opreza.

Suprotno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud  pravilno utvrdio da u odnosu na optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjera opreza.

Takav zaključak prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja terećenih mu kaznenih djela, koji, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na upornost i odlučnost optuženika u protupravnom postupanju na štetu trojice oštećenika, a time i na viši i stupanj njegove kriminalne volje. Kada se pri tome ima na umu da je optuženik kaznena djela za koje su osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku počinio u vremenu provjeravanja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću od 21. rujna 2012. kojom je osuđen zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari 335. stavka 1. KZ/97., ali i to da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se radi o osobi koja se redovito liječi pod dijagnozom PTSP, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, ukazuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušana kaznena djela.

Prema tome, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjere opreza prema optuženom P. L. iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. i nadalje nužna jer će se upravo primjenom te mjere, kao blaže mjere od istražnog zatvora, ali jednako učinkovite, onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i oštećenika, a time ujedno i otkloniti mogućnost ponavljanja djela.

Budući da ni ostali žalbeni navodi optuženika da već dugo vremena nema nikakav doticaj s oštećenicima, kao niti žalbene tvrdnje da iz rezultata u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza proizlazi da su oštećenici imali aktivnu ulogu u kritičnom događaju, ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke, niti su ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. prosinca 2017.