Broj: Kž 489/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene N. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene N. B. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2017. broj Ov Kov-43/17-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene N. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene N. B. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljene N. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena N. B. po branitelju, odvjetniku D. K., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim tvrdnjama, ovaj drugostupanjski sud nalazi da okolnosti na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene N. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao krajnje i jedine prikladne mjere za ostvarenje istražnozatvorske svrhe.

Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenice prvostupanjski sud s pravom nalazi u rezultatima u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka izvedenih dokaza.

Okrivljena N. B. se u ovom kaznenom postupku podignutom optužnicom osnovano sumnjiči da je, u cilju da usmrti N. T., s kojim je prethodno bila u ljubavnoj vezi, nožem dužine oštrice 9,5 cm imenovanog ubola u predjelu lijeve strane vrata i prerezala mu lijevu karotidnu arteriju, od posljedica kojih ozljeda je žrtva nakon dva dana preminula.

Kada se uz navedeno ima na umu iskaz svjedokinje S. Š. iz kojeg proizlazi da joj je okrivljenica i prije počinjenja terećenog joj kaznenog djela govorila o svojim razmišljanjima o počinjenju sličnog kaznenog djela prema D. J., s kojim je također prije toga bila u ljubavnoj vezi, pa je tako okrivljenica toj svjedokinji rekla da bi: „J. odvela na D., zavezala ga u kućicu, tamo bi ga spikala, mučila, iživljavala se, rekla bi poslije da ju je pri tom on pokušao silovati, nakon svega bi se ona pravila mutava i to bi tako prošlo“., kao i to da je ista svjedokinja nakon počinjenja terećenog kaznenog djela D. J. poslala tri poruke sadržaja „točno je napravila onak kak smo se mi spominale“, „još sam u šoku nebrem vjerovati“ i „pa no ... ali još smo se spominale kak je lakše nožem nekog napasti jer je teže doći do pištolja, a i glasniji je onaj vata fak ja sam mislila da je to sam razgovor bil al“, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kod okrivljene N. B. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, unatoč njezinoj dosadašnjoj neosuđivanosti, počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Uporište za takav zaključak, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud s pravom nalazi i u rezultatima psihijatrijskog vještačenja. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, okrivljenica boluje od graničnog poremećaja ličnosti kojeg prvenstveno karakteriziraju sklonost impulzivnom ponašanju, promjenjivo raspoloženje, nesposobnost kontrole osjećaja i reakcija na iste uz poremećenu predodžbu o sebi, nestabilne međuljudske odnose, sklonost autodestruktivnom ponašanju, čime je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samo dodatno pojačana iteracijska opasnost utvrđena na strani okrivljenice.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će za sada isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljene N. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenice, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela, Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, a imajući na umu značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, da niti jedna blaža mjera osiguranja prisutnosti okrivljenice, pa tako ni u žalbi predložen istražni zatvor u domu, u konkretnom slučaju ne predstavlja dostatnu garanciju za otklanjanje iteracijske opasnosti utvrđene na njezinoj strani.

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje da svi do sada provedeni dokazi upućuju na izrazitu individualiziranost eventualnog kaznenog djela jer se ono u svim bitnim elementima vezuje za odnos okrivljenice i žrtve, slijedom čega, po mišljenju žalitelja, ne postoji ni jedan razlog koji bi upućivao na opasnost po druge, kao niti daljnjim žalbenim navodima kojima okrivljenica, dajući svoju ocjenu u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza, tvrdi da se ne može ignorirati činjenica da je nož sa sobom kritične zgode donio oštećenik te da je upravo on i inicirao sastanak, ali i to da je okrivljenica kritične zgode imala evidentirane tjelesne ozljede, što, prema mišljenju žaliteljice, stavlja u duboku sumnju iskaz S. Š. te isključuje mogućnost da bi okrivljenica planirala počinjenje kakvog kaznenog djela, ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja niti opstojnost osnove po kojoj je okrivljenici istražni zatvor produljen.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. prosinca 2017.