Broj: Kž 492/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 111. točaka 1. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog T. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 12. prosinca 2017. broj Kv I-92/17 (Kmp-1/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog T. Š. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. Š., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11. i protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 302. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog T. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući do dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. Š. po branitelju, odvjetniku K. S., zbog „pogrešne primjene odredaba Zakona o Kaznenom postupku“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se optuženik odmah pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.

 

Naime, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo prvostupanjski je sud s pravom prije svega nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela teškog ubojstva za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči.

 

Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženik je osnovano sumnjiv da je u cilju da usmrti svoje roditelje te im se tako osveti zbog toga što su mu više godina prigovarali zbog loših ocjena u školi, konzumiranja raznih vrsta droge, nametali mu zabrane, što je doživljavao kao prikraćivanje njegovih sloboda, po prethodno stvorenom planu, najprije nasilno otvorio sef iz kojeg je uzeo pištolj kojim je potom dok su mu bili okrenuti leđima, usmjerivši ga u predio potiljka, prvo ispalio hitac u glavu majke, a nedugo nakon toga hitac u glavu oca, uslijed čega su oboje na licu mjesta preminuli. Opisani način počinjenja terećenih mu kaznenih djela, posebice imajući na umu njegovu hladnokrvnu organiziranost, ukazuje na bezosjećajnost, odlučnost i ustrajnost optuženika u protupravnom postupanju te iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje.

 

Kada se pri tome imaju na umu rezultati psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da se radi o osobi kod koje je dijagnosticirana zloporaba više psihoaktivnih tvari, ali i duboki i trajni poremećaj ličnosti i to onaj disocijalnog tipa s naglašenim nacističkim elementima kojeg karakterizira grubo zanemarivanje osjećaja drugih osoba, naglašen manjak odgovornosti i nepoštivanje socijalnih normi, pravila i obveza te vrlo niska tolerancija frustracije, kao i nizak prag za očitovanje agresije, uključujući i nasilje, nepostojanje osjećaja krivnje ili nemogućnosti učenja na iskustvu, poglavito kazni, osjetljivost na kritiku, manjak samokritičnosti, usmjerenost na vlastite potrebe i interese, manjak osjetljivosti za potrebe drugih, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iznesene okolnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, unatoč dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, na što se osobito upire žalbom optuženika, boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

 

Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

 

Također, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi kumulativno propisani uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

Tako je, prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, pravilno ocijenio da okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela, u konkretnom slučaju ne predstavljaju samo elemente inkriminiranih kaznenih djela, već uvelike premašuju ionako teške okolnosti svojstvene tom djelu. Naime, način inkriminiranog postupanja optuženika, osobito imajući na umu motiv iz kojih su djela za koja je osnovano sumnjiv počinjena, kao i to da su počinjena prema optuženiku najbližim osobama, majci i ocu, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nadilazi uobičajene okvire počinjenja takvih, po svojoj naravi ionako teških kaznenih djela.

 

Jednako tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je daljnja primjena istražnog zatvora neophodna zbog neometanog odvijanja postupka zbog čega je, u konkretnoj situaciji, opravdano dati prednost javnom interesu da optuženik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da bi puštanje na slobodu optuženika, osobe kod koje postoji visok stupanj osnovane sumnje da je počinio kaznena djela kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenih djela posebno teške, upravo imajući na umu inkriminirani način postupanja optuženika o kojem je javnost izvještavana putem raznih medija, neovisno o proteku vremena od devet mjeseci od dana pritvaranja optuženika te činjenici da se nije upirao uhićenju te ni na bilo koji drugi način ometao kazneni postupak, na što se upire žalbom optuženika, imalo za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti, ne samo stanovnika mjesta u kojem se događaj zbio, već i svekolike javnosti, budući da se radi o takvom postupanju optuženika koje izaziva posebnu moralnu osudu, a čime bi se u konačnici umanjili ugled i povjerenje u kazneno pravosuđe.

 

Dakle, pri tome imajući na umu da je za kazneno djelo teškog ubojstva propisana i kazna dugotrajnog zatvora, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio da je u konkretnoj situaciji neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. i to kao najstrože i krajnje mjere osiguranja prisutnosti optuženika.

 

Naime, prvostupanjski je sud s pravom zaključio i sasvim dostatno obrazložio da značaj i kvaliteta iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz obje citirane osnove, isključuju mogućnost zamjene istražnog zatvora zakonom predviđenim blažim mjerama.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. prosinca 2017.