Broj: Kž 499/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog J. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 15. prosinca 2017. broj Kov-16/2017-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj u sjednici održanoj 3. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog J. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. K. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog J. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. K. osobno zbog ,,nepotpunog i netočnog utvrđenog činjeničnog stanja“ s prijedlogom da se ,,ukine pritvor te me se pusti na slobodu, uz određivanje mjera opreza“.  Okrivljenik je žalbu protiv navedenog rješenja podnio i po braniteljici, odvjetnici S. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona, s prijedlogom ,,da Vrhovni sud RH, uvaži ovu žalbu na način da nad okrivljenikom ukine istražni zatvor, te okrivljenika pusti na slobodu, podredno uz određivanje mjere opreza, odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno rješavanje“. Budući da se obje žalbe okrivljenika podnesene osobno i po njegovoj braniteljici sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, to će iste biti razmatrane kao jedna žalba okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja okrivljeni J. K. u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se, po mišljenju žalitelja, sastoji u tome što pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nepotpuni i nejasni, a dijelom su i u suprotnosti s onim što proizlazi iz sadržaja priloženih dokaza, odnosno sadržaja tih dokaza, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Suprotno takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud nakon što je ispravno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. K. produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela, za takvu svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, postupajući u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., dao jasne, valjane i detaljne razloge, bez proturječja, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga pobijanim rješenjem nije ostvarena žalbom istaknuta bitna postupovna povreda.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni J. K. počinio kazneno djelo silovanja proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko iznesen u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjena opća pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 protiv okrivljenika.

Naime, prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatno je postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren jer takav stupanj proizlazi upravo iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik takav zaključak nastoji osporiti dajući svoju ocjenu u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza, posebice iskaza oštećenice, te upirući na nedokazanost kaznenog djela, čime u biti iznosi svoju obranu.

Jednako je tako prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., proizlazi iz činjenice njegove višekratne kaznene osuđivanosti. Naime, okrivljeni J. K. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, između ostalog, već u tri navrata osuđivan zbog kaznenog djela silovanja i to 2001. na kaznu zatvora u trajanju od 2 dvije godine i šest mjeseci, 2004. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine te 2008. na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, pri čemu je, prema njegovom vlastitom iskazivanju, s izdržavanja kazne izašao 2012. ili 2013., što ukazuje na to da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnje osude nisu utjecale na način da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Iznesene okolnosti i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda upućuju na jasan zaključak da kod okrivljenog J. K. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s istom ili sličnom kriminalnom aktivnošću te da je protiv okrivljenika neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., čija svrha se ne može ostvariti mjerama opreza pa ni zabranom posjećivanja određenog mjesta ili područja odnosno zabranom približavanja određenoj osobi, zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom ili zabranom uhođenja ili uznemiravanja žrtve, kako to neosnovano predlaže žalitelj. Uostalom, opasnost od ponavljanja kaznenog djela utvrđena na strani okrivljenika ne odnosi se isključivo na oštećenicu u ovom kaznenom postupku.

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima kojima okrivljenik, nastojeći umanjiti značaj dosadašnje osuđivanosti, ističe da je za prvo dvoje počinjenih kaznenih djela silovanja nastupila rehabilitacija zbog čega je podnio zahtjev za brisanje osuđivanosti iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, a nakon kojeg brisanja će u kaznenoj evidenciji ostati osuđivanost za ,,samo jedno kazneno djelo silovanja“.  Ovo tim više kada se ima na umu da je prema odredbi članka 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (,,Narodne novine“, broj 143/2012., 105/2105. i 32/2017.) propisano da rehabilitacija po sili zakona nastupa po proteku rokova navedenih u tom Zakonu, ali nakon izdržane kazne zatvora i to samo pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno suđen zbog novog kaznenog djela, što ovdje nije slučaj.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi da je majka okrivljenika suglasna da okrivljeni J. K. živi s njom u stanu kao niti žalbene tvrdnje da je okrivljeniku djelomično oduzeta poslovna sposobnost te je stavljen pod neposredno skrbništvo nadležnog Centra, konkretno socijalnog radnika S. A., s kojim okrivljenik zbog boravka u istražnom zatvoru nije u mogućnosti kontaktirati, nemaju značaja na pravilnost prvostupanjske odluke.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. siječnja 2018.