Objavljeno u NN 140/05 od 28.11.2005.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ŠUMAMA

Proglašavam Zakon o šumama, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 17. studenoga 2005. godine.

 

Broj: 01-081-05-3424/2

Zagreb, 22. studenoga 2005.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

 

ZAKON O ŠUMAMA

 

I. OPĆE ODREDBE

 

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje uzgoj, zaštita, korištenje i raspolaga­nje šumom i šumskim zemljištima kao prirodnim bogatstvom, a s ciljem održavanja biološke raznolikosti te osiguranja gospodarenja na načelima gospodarske održivosti, socijalne odgovornosti i ekološke prihvatljivosti.

Članak 2.

(1) Šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Šume i šumska zemljišta zaštićuju se i koriste na način određen ovim Zakonom i posebnim propisima.

Članak 3.

(1) Šume i šumska zemljišta specifično su prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način uprav­ljanja i gospodarenja.

(2) Općekorisne funkcije šuma jesu:

– zaštita tla od erozije vodom i vjetrom,

– uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu te sprečavanje bujica i visokih vodnih valova,

– pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom vodom,

– povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost,

– pročišćavanje onečišćenoga zraka,

– utjecaj na ljepotu krajobraza,

– stvaranje povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje,

– osiguranje prostora za odmor i rekreaciju,

– uvjetovanje razvoja ekološkoga, lovnog i seoskoga turizma,

– očuvanje genofonda šumskoga drveća i ostalih vrsta šumske biocenoze,

– očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza,

– podržavanje opće i posebne zaštite prirode (nacionalni parkovi i dr.) šumovitog krajobraza,

– ublažavanje učinka »staklenika atmosfere« vezivanjem ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom,

– opća zaštita i unapređivanje čovjekova okoliša postojanjem šumskih ekosustava kao biološkoga kapitala velike vrijednosti te

– značenje u obrani zemlje i razvoju lokalnih zajednica.

Članak 4.

(1) U smislu ovoga Zakona, šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

(2) Šumom se smatraju i: šumski rasadnici i sjemenske plantaže koje su sastavni dio šume, šumska infrastruktura, protupožarni prosjeci te ostala manja otvorena područja unutar šume, šume u zaštićenim područjima prema posebnom propisu, šume od posebnoga ekološkoga, znanstvenoga, povijesnog ili duhovnog interesa, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine veće od 10 ari i širine veće od 20 m.

(3) Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskoga drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici i sjemenske plantaže koje nisu sastavni dio šume, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine manje od 10 ari i širine manje od 20 m, drvoredi i parkovi u naseljenim mjestima.

(4) Šumskim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

(5) U slučaju sumnje ili spora smatra li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem šumom, odnosno smatra li se neko zemljište šumskim zemljištem odlučuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

 

Članak 5.

 

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1. biološka raznolikost sveukupnost je svih živih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekoloških sustava i ekoloških kompleksa, uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta te između ekoloških sustava,

2. certifikacija šuma postupak je u kojem treća neovisna strana ispituje postiže li gospodarenje i uporaba šuma unaprijed utvrđe­nu ekološku, gospodarsku i društvenu razinu. Šumarski certifikat pisan je dokument kojim treća neovisna strana potvrđuje da imatelj potvrde svojim šumama gospodari u skladu s načelima održivosti,

3. čista sječa jest sječa svih ili gotovo svih stabala u nepomlađenoj sastojini koja nije sukladno dokumentima prostornog uređenja predviđena za promjenu namjene šumskoga zemljišta i na površini kojoj je kraći razmak između dva kraja preostale sastojine veći od prosječne visine stabala u sastojini,

4. divljač su posebnim zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi,

5. Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije jest samostalna i neovisna strukovna organizacija koja čuva ugled, čast i prava ovlaštenih inženjera šumarstva i drvne tehnologije (svojih članova), skrbi da ovlašteni inženjeri obavljaju svoje poslove savjesno i u skladu sa zakonom te promiče, zastupa i usklađuje njihove interese pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu,

6. izvoditelj šumarskih radova jest fizička ili pravna osoba koja je registrirana za izvođenje šumarskih radova te je u postupku licenciranja potvrđena kao kvalificirana i poslovno sposobna za njihovo izvođenje,

7. krajobrazna raznolikost jest prostorna strukturiranost prirodnih i od čovjeka stvorenih krajobraznih sastavnica (bioloških, ekoloških, geoloških, geomorfoloških i kulturnih vrijednosti),

8. krčenje šuma jest čista sječa šuma radi prenamjene šuma i šumskih zemljišta drugoj kulturi, odnosno za namjene sukladno dokumentima prostornog uređenja,

9. krš je jedinstven oblik reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim značajkama, u kojem je podzemno vodno otjecanje znatno bogatije od nadzemnog, u kojem se površinske razvodnice znatno razlikuju od podzemnih i u kojem se javljaju posebni površinski (škrape, ponikve, uvale polje u kršu i dr.) i podzemni oblici (špilje i jame) u tektonski razlomljenim karbonatima, evaporiranim ili gipsanim stijenama,

10. licenciranje izvoditelja šumarskih radova jest postupak u kojem od države ovlaštena institucija u posebnomu postupku potvrđuje da pristupnik ispunjava propisane strukovne kriterije koji ga čine stručno kvalificiranim i poslovno sposobnim za izvođenje radova u šumarstvu, a za što mu se izdaje strukovna licencija,

11. Nacionalna inventura šumskih resursa jest višenamjensko i cjelovito prikupljanje podataka o šumama i šumskim zemljištima,

12. neovlašteno zauzimanje šuma i šumskih zemljišta jest svako samovoljno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskih zemljišta radi stjecanja imovinske ili druge koristi,

13. njega šuma je skup mjera, poslova i aktivnosti u gospodarskim sastojinama i kulturama koji obuhvaćaju sve radove u svezi s tlom i sastojinom od njezina osnivanja do njezine sječive zrelosti,

14. Osnova gospodarenja gospodarskom jedinicom, Program za gospodarenje gospodarskim jedinicama na kršu i Program za gospodarenje šumama šumoposjednika jesu temeljni planovi prema kojima se gospodari šumama i šumskim zemljištem određene gospodarske jedinice,

15. održivo gospodarenje jest temeljno načelo planiranja i gospodarenja šumama kojim se nastoji ostvariti trajna ravnoteža između sveukupne proizvodnje biomase i općih koristi od šuma te sveukupnoga korištenja, na način da se korištenjem dijela biomase održava trajna proizvodnja svih koristi od šume, s obzirom na to da je šuma obnovljivi prirodni resurs,

16. područje provenijencije jest izvorno podrijetlo potomstva jedne lokalno adaptirane populacije,

17. pošumljavanje jest osnivanje sastojina sadnjom šumskoga drveća ili sjetvom sjemena šumskoga drveća,

18. preborna šuma jest niz raznodobnih (prebornih) sastojina s uspostavljenom pravilnom dinamikom prebornih sječa temeljenih na ophodnjici,

19. pustošenje šuma jest svaki nezakonit zahvat u šumama i na šumskim zemljištima kojim se trajno remeti gospodarenje šumama,

20. regularna šuma jest niz jednodobnih sastojina u kojemu su zastupljeni svi razvojni stadiji sastojine u podjednakom omjeru,

21. sastojina je dio šume koji je po sastavu i strukturi podjed­nak, a razlikuje se od ostalih dijelova šume po jednom ili više bitnih obilježja,

22. stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip,

23. šume šumoposjednika jesu šume koje su u vlasništvu i/ili posjedu drugih pravnih i fizičkih osoba, a nisu u vlasništvu Repub­like Hrvatske,

24. šumoposjednik jest pravna ili fizička osoba – vlasnik i/ili posjednik šume, osim Republike Hrvatske i Trgovačkog društva koje gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske,

25. šumska infrastruktura jesu šumske prometnice (šumske ceste, vlake i stalne žičare) i drugi objekti u šumama namijenjeni prvenstveno gospodarenju i zaštiti šuma,

26. šumski požar jest požar koji nastaje i širi se šumom i šumskim zemljištem ili koji nastaje na drugomu zemljištu i širi se šumom i šumskim zemljištem,

27. šumski proizvodi jesu svi proizvodi šuma i šumskoga zemljišta, uključujući:

a) šumsko drveće i grmlje te sve njihove dijelove,

b) biomasu ukupne šumske vegetacije,

c) cvjetove, sjeme, plodove, koru drveta, korijenje,

d) mahovinu, paprat, travu, trsku, cvijeće, ljekovito, aromatično i jestivo bilje, druge biljke i njihove dijelove,

e) gljive,

f) med, smolu,

g) listinac, travnati ili pašnjački prekrivač,

h) divljač i ostale životinje koje žive u šumi, te

i) treset i humus.

28. šumskogospodarsko područje jest funkcionalna cjelina za koju se kao cilj utvrđuje održivo gospodarenje, planiranje i usmjera­vanje razvoja šuma i šumskih zemljišta bez obzira na vlasništvo, a dijeli se na gospodarske jedinice,

29. šumske kulture i plantaže u širemu značenju obuhvaćaju sve umjetno osnovane nasade šumskog drveća,

30. zaštita šuma jest skup mjera koje su dužne poduzimati osobe koje gospodare šumama radi zaštite šuma od požara, drugih elementarnih nepogoda, štetnih organizama i štetnih antropogenih utjecaja,

31. zavičajna vrsta (autohtona vrsta) jest vrsta koja prirodno obitava u određenom ekološkom sustavu nekog područja,

32. zaštićeno područje jest područje zaštićeno na temelju propisa o zaštiti prirode.

 

Članak 6.

Interes Republike Hrvatske u gospodarenju šumama i šumskim zemljištima ostvaruje se:

1. provođenjem mjera u gospodarenju šumama kojima se, uz ekološku ravnotežu osigurava trajno održavanje i obnova šuma na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i posebnim propisima,

2. u zaštiti šuma i šumskih zemljišta te zaštiti i očuvanju općekorisnih funkcija šuma i biološke raznolikosti (čuvanje šuma, zaštita šuma od bolesti i štetočina, od požara, izgradnje objekata u šumi i na šumskom zemljištu, utvrđivanjem posebnih uvjeta izgradnje i dr.), na način i pod uvjetima propisanim zakonom,

3. odobravanjem šumskogospodarske osnove područja Repub­like Hrvatske, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama,

4. utvrđivanjem interesa Republike Hrvatske kod izdvajanja šuma i šumskih zemljišta iz šumskogospodarskoga područja,

5. donošenjem Nacionalnoga šumarskog programa,

6. nadzorom nad provođenjem šumskogospodarskih planova i nad korištenjem nedrvnih šumskih proizvoda,

7. osiguravanjem sredstava za obnovu šuma, sanaciju šuma ugroženih sušenjem i elementarnim nepogodama te za zaštitu šuma,

8. razminiranjem šuma i šumskih zemljišta,

9. sudjelovanjem u upravljanju i nadzoru Trgovačkog društva kojem je povjereno gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske,

10. dugoročnim nadzorom nad stanjem šuma s ciljem:

a. povećanja znanja o stanju šuma i šumskog zemljišta te odnosa između njihova stanja i prirodnih i antropogenih čimbenika ugroženosti,

b. procjene utjecaja klimatskih promjena na šume i šumsko zemljište, uključujući utjecaj na njihovu biološku raznolikost,

c. identificiranja ključnih strukturnih i funkcionalnih elemenata ekološkog sustava koji će se koristiti za procjenu stanja biološke raznolikosti u šumama te za zaštitu njezinih funkcija, uvažavajući postojeće pokazatelje.

 

II. GOSPODARENJE ŠUMAMA

 

Članak 7.

(1) Gospodarenje šumama obuhvaća uzgoj, zaštitu i korištenje šuma i šumskih zemljišta te izgradnju i održavanje šumske infra­struk­ture, sukladno sveeuropskim kriterijima za održivo gospodarenje šumama.

(2) Sveeuropski kriteriji za održivo gospodarenje šumom jesu:

1. održavanje i odgovarajuće poboljšanje šumskih ekosustava i njihov doprinos globalnome ciklusu ugljika,

2. održavanje zdravlja i vitalnosti šumskog ekosustava,

3. održavanje i poticanje proizvodnih funkcija šume,

4. održavanje, očuvanje i odgovarajuće poboljšanje biološke raz­nolikosti u šumskom ekosustavu,

5. održavanje i odgovarajuće poboljšanje zaštitnih funkcija u upravljanju šumom (posebno tla i vode),

6. održavanje drugih socijalno-ekonomskih funkcija i uvjeta.

 

Članak 8.

(1) »Hrvatske šume« d.o.o. (u daljnjem tekstu: Trgovačko dru­štvo) i šumoposjednici dužni su gospodariti šumama održavajući i unapređujući biološku i krajobraznu raznolikost te skrbiti o zaštiti šumskoga ekosustava na ovaj način:

– održavati prirodni sastav šume i podržavati zavičajne vrste,

– težiti produženju ophodnje gospodarski važnijih vrsta drveća gdje za to postoje uvjeti i potreba,

– smještajem i strukturom umjetno podignutih sastojina poti­cati zaštitu i obnovu prirodnih šuma, a ne povećavati pritisak na njih,

– odabir vrsta za umjetno podizanje sastojina i obnovu degradiranih sastojina obavljati na temelju opće prikladnosti stanišnim uvjetima i ciljevima gospodarenja, dajući prednost zavičajnim vrstama i lokalnoj provenijenciji,

– koristiti samo one unesene vrste, provenijencije i varijetete utjecaj kojih je na ekosustav, genetički integritet zavičajnih vrsta i lokalnu provenijenciju stručno procijenjen i kojih se negativni utjecaj može izbjeći ili umanjiti,

– izbjegavati sječu zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta drveća, šumskih voćkarica i ostalih vrsta s bobičastim plodovima te ih štititi i unositi prilikom obnove šume,

– voditi skrb o drugim vrstama u ekosustavu koje su vezane uz suha i trula stabla, odnosno prilikom sječe ostavljati potreban broj starih dubova, šupljih i trulih stabala, u takvom rasporedu i broju kako bi se očuvala biološka raznolikost,

– podržavati tradicionalni sustav gospodarenja na odgovarajućim staništima koji oblikuje vrijedan ekosustav, kada je to ekonomski provedivo,

– u šumama koje su ugrožene sušenjem i elementarnim nepogodama uspostaviti cjelovitu mrežu nadzora radi sagledavanja kretanja negativnih procesa,

– njegu i sječu šuma provoditi na način kojim se ne uzrokuju trajne štete ekosustava te poduzimati mjere za poboljšanje i održanje biološke raznolikosti,

– vrstu i način korištenja sredstava pri uzgoju, iskorištavanju i zaštiti šuma prilagoditi posebnostima staništa i vrsta,

– uzgoj, iskorištavanje i zaštitu šuma te gradnju i održavanje šumske infrastrukture prilagoditi zaštiti tla i voda u smislu izbjegava­nja štetnih utjecaja na kvalitetu i kvantitetu izvora i akumulacija te slobodno kretanje površinskih i podzemnih voda.

(2) Infrastrukturu u šumskim ekosustavima treba projektirati na način koji je najmanje štetan za šumsko stanište vodeći brigu o posebnim geološkim, vegetacijskim, hidrološkim i drugim vrijed­nostima, a posebno o ekološkim, vrijednim dijelovima ekosustava utvrđenim posebnim propisima (dijelovi ekološke mreže, staništa, selidbeni koridori rijetkih, osjetljivih ili ugroženih vrsta).

 

Članak 9.

Radi osiguranja provedbe sveeuropskih kriterija iz članka 7. ovoga Zakona te uvažavanja općeg interesa u gospodarenju šumama, svi vlasnici i posjednici šuma dužni su:

– gospodariti šumama u skladu sa šumskogospodarskim planovima,

– dopustiti neometan pristup šumi osobama ovlaštenim za obav­ljanje nadzora nad gospodarenjem šumama,

– dopustiti provedbu propisanih motrenja, izmjera za potrebe nacionalne inventure šumskih resursa, sakupljanja podataka suklad­no međunarodnim obvezama te znanstvenih istraživanja.

 

Članak 10.

Trgovačko društvo i šumoposjednici, te pravne osobe koje koriste šumu ili šumsko zemljište dužne su pošumiti paljevine, površine na kojima nije uspjelo pomlađivanje i površine na kojima je izvršeno pustošenje, bespravna čista sječa ili krčenje u roku koji odredi županijska skupština, odnosno Skupština Grada Zagreba, ako taj rok nije utvrđen šumskogospodarskim planom.

 

Članak 11.

Ukoliko Trgovačko društvo i šumoposjednici, te pravne osobe koje koriste šumu ili šumsko zemljište ne izvrše mjere naređene na osnovi ovoga Zakona i na osnovi njega donesenih propisa, kao i na temelju posebnih propisa, ove će mjere provesti tijelo koji ih je naredilo ili pravna osoba koju ono ovlasti, na trošak Trgovačkog dru­štva, šumoposjednika ili pravne osobe koja koristi šumu ili šumsko zemljište, a bila je dužna izvršiti naređene mjere.

 

Članak 12.

(1) Fizičke osobe mogu se kretati šumom ili šumskim zemljištem kao posjetitelji šuma, ako nije drugačije određeno ovim Zakonom ili drugim propisom.

(2) Posjetom šumi ili šumskom zemljištu smatra se šetnja i ostali oblici građanskog uživanja u šumi i/ili šumskom zemljištu, bez stjecanja imovinske koristi.

(3) Posjetitelji šuma ili šumskog zemljišta preuzimaju sve rizike kojima su izloženi prilikom kretanja šumom ili šumskim zem­ljištem.

(4) Trgovačko društvo i šumoposjednici nisu dužni poduzimati posebne mjere opreza prema posjetiteljima šuma niti se mogu smatrati odgovornima za bilo kakve štete ili ozljede koje pretrpe takve osobe, osim ako su bile nanesene namjerno ili grubom nepažnjom prilikom obavljanja redovne djelatnosti gospodarenja šumom.

 

Članak 13.

(1) Šume se razvrstavaju na kontinentalne šume i šume na kršu.

(2) Regularne šume i preborne šume u kojima je naglašena gospodarska funkcija svrstavaju se u kontinentalne šume.

(3) Degradirane šume s izraženim općekorisnim funkcijama na području visokoga krša i šume primorskoga krša svrstavaju se u šume na kršu.

 

Članak 14.

(1) Prema namjeni šume mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom.

(2) Gospodarske šume uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija koriste se za proizvodnju šumskih proizvoda.

(3) Zaštitne šume prvenstveno služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine.

(4) Šume s posebnom namjenom jesu:

1. šume i dijelovi šuma registrirani za proizvodnju šumskoga sjemena,

2. šume unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti zaštićene na temelju propisa o zaštiti prirode,

3. šume namijenjene znanstvenim istraživanjima, nastavi, potrebama obrane Republike Hrvatske te potrebama utvrđenim poseb­nim propisima.

 

Članak 15.

(1) S ciljem osiguranja jedinstvenoga i trajnoga gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na teritoriju Republike Hrvatske ustanovljuje se šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: šumskogospodarsko područje).

(2) Šume i šumska zemljišta obuhvaćena šumskogospodarskim područjem utvrđuju se u Popisu šuma i šumskih zemljišta.

(3) Popis šuma i šumskih zemljišta utvrđuje ministar nadležan za poslove šumarstva (u daljnjem tekstu: ministar), a objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(4) Ministarstvo vodi evidenciju o stanju i promjenama površina šumskogospodarskoga područja na osnovi godišnjih izvješća koja dostavljaju uredi državne uprave u županijama, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove šumarstva do 31. siječnja za proteklu godinu.

 

Članak 16.

(1) Šumskogospodarsko područje dijeli se na gospodarske jedinice.

(2) Gospodarska jedinica dio je šumskogospodarskoga područ­ja koja je, u pravilu, prilagođena konfiguraciji terena, organizacijskim potrebama gospodarenja šumama i prometnicama, a obuhvaća jedan ili više šumskih predjela.

(3) Za gospodarsku jedinicu, kao zaokruženu gospodarsku cjelinu, posebno se izrađuje šumskogospodarski plan.

(4) Gospodarska jedinica dijeli se na odjele i odsjeke.

 

Članak 17.

(1) Šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari Trgovačko društvo.

(2) Pojedine šume i šumska zemljišta iz stavka 1. ovoga članka mogu iznimno koristiti tijela državne uprave i pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska, na način i uz uvjete propisane ovim Zakonom i posebnim propisima, uz prethodno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

 

Članak 18.

(1) Osnivač Trgovačkog društva je Republika Hrvatska.

(2) Sjedište Trgovačkog društva je u Zagrebu.

(3) Model organizacije, djelatnosti i način poslovanja Trgovač­kog društva utvrđeni su izjavom o osnivanju.

 

III. PLANIRANJE U ŠUMARSTVU

 

1. Nacionalni šumarski program

 

Članak 19.

(1) Nacionalnim šumarskim programom utvrđuje se politika te uvjeti za gospodarenje šuma s obzirom na njihovu višenamjensku uporabu. Njegov sastavni dio jesu planiranje politike, provedbe, praćenja i procjena na nacionalnoj razini s ciljem daljnjeg unapređenja održivoga gospodarenja šumama te posebno uspostavljanje i očuvanje prirodnih odnosa među vrstama i unapređivanje njihovih prirodnih staništa.

(2) Za kvalitetno planiranje u šumarstvu provodit će se nacionalna inventura šumskih resursa kojom će se prikupljati informacije o stanju šuma za potrebe šumarske politike i šumarske operative, ekologije, lovstva, zaštite okoliša, zaštite prirode, drvoprerađivačke industrije te za potrebe državnih i međunarodnih organizacija.

(3) Sadržaj i način provođenja nacionalne inventure šumskih resursa propisat će ministar.

(4) Dokument iz stavka 1. ovoga članka donosi Hrvatski sabor.

 

2. Šumskogospodarski planovi

 

Članak 20.

(1) Šumskogospodarski planovi utvrđuju uvjete za skladno korištenje šuma i šumskoga zemljišta i zahvate u tom prostoru, potreban opseg uzgoja i zaštite šuma, mogući stupanj iskorištenja te uvjete za gospodarenje životinjskim svijetom.

(2) Šumskogospodarski planovi jesu:

– šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Osnova područja),

– osnove gospodarenja gospodarskim jedinicama (u daljnjem tekstu: osnova gospodarenja),

– programi za gospodarenje gospodarskim jedinicama na kršu (u daljnjem tekstu: programi gospodarenja),

– programi za gospodarenje šumama šumoposjednika (u daljnjem tekstu: programi gospodarenja šumoposjednika),

– programi obnove i zaštite šuma u posebno ugroženom područ­ju (u daljnjem tekstu: programi obnove i zaštite),

– programi za upravljanje šumama posebne namjene,

– godišnji planovi gospodarenja šumama (u daljnjem tekstu: godišnji planovi),

– operativni godišnji planovi.

(3) Postupak odobrenja i sadržaj šumskogospodarskih planova javan je.

(4) Programi gospodarenja šumoposjednika izrađuju se uz sudjelovanje šumoposjednika, odnosno njihovih zastupnika.

(5) Šumskogospodarski planovi nakon isteka valjanosti trajno se pohranjuju.

(6) Sadržaj te način izrade i postupak odobrenja šumskogospodarskih planova propisat će ministar.

 

Članak 21.

(1) Šumama i šumskim zemljištima na šumskogospodarskom području gospodari se na temelju Osnove područja.

(2) U Osnovi područja mora biti utvrđena ekološka, gospodarska i socijalna podloga za biološko poboljšavanje šuma i povećanje šumske proizvodnje.

(3) Osnove gospodarenja odobravaju se za razdoblje od 10 godina (I. polurazdoblje), orijentacijski za daljnjih 10 godina (II. polurazdoblje) i za idućih 20 godina (gospodarsko razdoblje).

(4) Programi gospodarenja odobravaju se za razdoblje od 10 godina, uz orijentaciju za daljnjih 10 godina.

(5) Osnove gospodarenja i programi gospodarenja trebaju biti usklađeni s Osnovom područja.

(6) Šumskogospodarski planovi obnavljaju se ili revidiraju redovito svakih 10 godina.

(7) Ukoliko se tijekom provedbe šumskogospodarskih planova ustanovi da su se bitno izmijenile činjenice i okolnosti na kojima se temelje njihove odredbe, mora se izraditi njihova izvanredna revizija na način i po postupku koji je propisan za njihovo odobrenje.

 

Članak 22.

(1) Šumskogospodarske planove, njihovu obnovu ili reviziju odobrava Ministarstvo, i to za šume u vlasništvu Republike Hrvatske na prijedlog Trgovačkog društva, a za šume šumoposjednika na prijedlog Šumarske savjetodavne službe.

(2) Osnova područja odobrava se na temelju mišljenja stručnoga povjerenstva o njezinoj usklađenosti s Nacionalnim šumarskim programom i prostornim planovima županija, a za dio Osnove područja koji se odnosi na šume s posebnom namjenom, uz mišljenje tijela državne uprave koja ih koriste.

(3) Osnove i programi gospodarenja odobravaju se na temelju mišljenja stručnoga povjerenstva o njihovoj usklađenosti s Osnovom područja i odredbama ovoga Zakona.

(4) Stručno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka osniva ministar, a članove imenuje iz reda šumarskih stručnjaka i predstavnika ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i prostorno planiranje i predstavnika ministarstva nadležnog za zaštitu prirode, a za stručno povjerenstvo iz stavka 3. ovoga članka iz reda šumarskih stručnjaka.

(5) Trgovačko društvo i Šumarska savjetodavna služba dužni su izrađivati šumskogospodarske planove i redovito ih obnavljati ili revidirati.

(6) Troškovi izrade, obnove ili revizije šumskogospodarskih planova za šume u vlasništvu Republike Hrvatske i troškovi rada stručnog povjerenstva iz stavka 3. ovoga članka terete Trgovačko društvo, a troškovi izrade, obnove ili revizije programa gospodarenja šumoposjednika i troškovi rada stručnog povjerenstva iz stavka 3. ovoga članka terete Šumarsku savjetodavnu službu.

(7) Trgovačko društvo i Šumarska savjetodavna služba dužni su voditi propisane evidencije za osnove, odnosno programe gospodarenja.

 

Članak 23.

(1) Osnova područja, osnova, odnosno program gospodarenja temelji su za donošenje operativnih godišnjih planova.

(2) Trgovačko društvo dužno je najkasnije do 31. prosinca tekuće godine donijeti operativni godišnji plan gospodarenja za iduću godinu.

 

IV. ZAŠTITNE ŠUME I ŠUME S POSEBNOM NAMJENOM

 

Članak 24.

(1) Način gospodarenja i obnove zaštitnih šuma i šuma s poseb­nom namjenom propisuje se Osnovom područja i programima za gospodarenja šumama posebne namjene, u skladu sa svrhom radi koje su takvima proglašene i na način određen aktom o njihovome proglašenju.

(2) Način gospodarenja i upravljanje šumama u zaštićenim područjima i na području ekološke mreže propisuje se Osnovom područja i programom mjera za očuvanje i zaštitu šumskog ekosustava u zaštićenom području i području ekološke mreže sukladno posebnomu propisu.

 

Članak 25.

(1) Prije donošenja akta o proglašenju gospodarske šume zaštitnom ili šumom posebne namjene, tijelo koje je proglašava zaštitnom ili šumom posebne namjene, dužno je pribaviti suglasnost šumoposjednika s mjerama koje ograničavaju njegova prava nad šumom.

(2) Šumu proglašava zaštitnom šumom županijska skupština, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba.

(3) Ako se šuma iz stavka 2. ovoga članka prostire na području dviju ili više županija, odnosno Grada Zagreba, akt o proglašenju šume zaštitnom šumom donose te županijske skupštine, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba sporazumno.

(4) Šumu s posebnom namjenom za proizvodnju šumskoga sjemena proglašava Ministarstvo na prijedlog zainteresiranih pravnih i fizičkih osoba, nakon pribavljenoga stručnog mišljenja instituta za šumarstvo.

(5) Šume s posebnom namjenom za znanstvena istraživanja i nastavu proglašava Ministarstvo, na prijedlog zainteresiranih znanstvenih organizacija, odnosno drugih pravnih osoba.

(6) Šumu s posebnom namjenom za potrebe obrane Republike Hrvatske proglašava Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) na prijedlog Ministarstva obrane.

 

Upravljanje šumama u posebno zaštićenim područjima

 

Članak 26.

(1) Za šume i šumska zemljišta koja se nalaze u zaštićenim područjima u kategorijama park prirode, regionalni park, zaštićeni krajolici i park-šume izrađuju se šumskogospodarski planovi koje provodi Trgovačko društvo, odnosno šumoposjednici, a pravna osoba koja je nadležna za upravljanje zaštićenim područjem i Trgovačko društvo zajednički provode program mjera za upravljanje šumskim ekosustavom.

(2) Program mjera za šume i šumska zemljišta na zaštićenom području iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju i donose Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode, nakon pribavljenoga mišljenja Trgovačkog društva i pravne osobe nadležne za upravljanje zaštićenim područjem.

(3) Šumama i šumskim zemljištima koja se nalaze u zaštićenim područjima u kategorijama nacionalnoga parka, strogoga rezervata, posebnoga rezervata, spomenika prirode i spomenika parkovne arhitekture, pravna osoba nadležna za upravljanje zaštićenim područjem izrađuje i provodi program očuvanja i zaštite šuma koji se izrađuje po posebnim mjerilima utvrđenim propisom za uređivanje šuma, kojeg donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu prirode.

 

Lovnogospodarski planovi

 

Članak 27.

(1) Šumskogospodarskim planovima utvrđuju se vrste i broj divljači koja se može uzgajati u šumi, uvažavajući zakonitosti prirodnog sklada između divljači i staništa, smjernice gospodarenja šumama te odredbe posebnih zakona i međunarodnih ugovora.

(2) Lovnogospodarske osnove moraju biti usklađene s planovima iz stavka 1. ovoga članka.

 

V. BIOLOŠKA OBNOVA ŠUMA

 

Članak 28.

Biološka obnova šuma u smislu ovoga Zakona jest:

1. priprema staništa za prirodno pomlađivanje sastojina predviđenih za prirodnu obnovu,

2. popunjavanje, njega i čišćenje svih sastojina i to u jednodob­nim sjemenjačama do dvadesete godine starosti, odnosno u sastojinama mekihlistača i panjača do desete godine starosti, a u raznodob­nim sjemenjačama, u sastojinama u kojima je uvedeno grupimično gospodarenje, do dvadesete godine starosti grupe,

3. prorjeđivanje sastojina do starosti trećine određene ophodnje u njegovanim sastojinama, a u starijim ako je to prijeko potrebno radi uzgoja,

4. pošumljavanje sječina nakon čistih sječa,

5. sanacija paljevina,

6. resurekcija degradiranih sastojina i prevođenje u viši uzgojni oblik,

7. čuvanje šuma,

8. odabiranje i obilježavanje stabala za sječu (u daljnjem tekstu: doznaka stabala) i obavljanje nadzora u izvršenju radova iz točke 2. ovoga članka,

9. izrada šumskogospodarskih planova te njihove revizije i obnove,

10. rekonstrukcija i konverzija šuma panjača, makija, šikara i šibljaka,

11. pošumljavanje neobrasloga šumskog zemljišta i podizanje plantaža brzorastućih vrsta drveća na novim površinama,

12. priprema staništa, njega novopodignutih sastojina i kultura,

13. zaštita od štetnih organizama i požara,

14. kupnja šuma, odnosno šumskih zemljišta,