Broj: Kž 2/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 13. prosinca 2017. broj Kov-21/17 (Kov-22/17), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. D. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji se računa od uhićenja 3. kolovoza 2017. Ujedno je, na temelju odredbe članka 131. stavaka 2. i 3. (ispravno bi bilo stavka 1.) ZKP/08., određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, time da je taj sud dužan do izricanja nepravomoćne presude svaka dva mjeseca od pravomoćnosti rješenja ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. D. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ,,zbog nepostojanja osnovane sumnje potrebne da bi se osobu lišavalo slobode“ te da se okrivljenik odmah pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i prema okrivljeniku odredi mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., a po potrebi i druge mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

Iako okrivljeni D. D. u uvodu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne konkretizira o kojoj bi se postupovnoj povredi radilo, dok iz argumenata iznesenih u žalbi proizlazi da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni nisu dostatni.

Suprotno takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i to, kako u odnosu na postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na (ne)mogućnost zamjene te mjere blažim mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika pa pobijanim rješenjem nije ostvarena citirana bitna postupovna povreda.

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni D. D. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih dokaza čiji sadržaj je ukratko naveden u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim prigovorima okrivljenika kojima se upire na nedokazanost terećenog mu kaznenog djela. Naime, prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, a koji je u konkretnom slučaju ostvaren jer takav stupanj u ovom stadiju postupka proizlazi upravo iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

Protivno nastavnim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud s pravom opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nalazi upravo u činjenici njegove dosadašnje kaznene osuđivanosti. Naime, okrivljeni D. D. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 2. travnja 2014. broj K-6/14 osuđen zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, pri čemu mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava 11 (jedanaest) mjeseci, dok se preostali dio kazne od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Izneseno, dakle, činjenica da je okrivljeni već osuđivan zbog istog kaznenog djela onome za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči da je počinio i to u vremenu provjeravanja po prijašnjoj osudi, ukazuje da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnje osude nisu utjecale na način da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se pri tome imaju na umu i rezultati psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je okrivljenik osoba s razvijenom i dugotrajnom bolesti ovisnosti o opijatima u kormorbiditetu s mješovitim poremećajem ličnosti kod koje u manjoj mjeri postoji potencijalni rizik od ponovnog činjenja težih kaznenih djela, na čemu prvostupanjski sud također ispravno utemeljuje pobijanu odluku, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve iznesene okolnosti ukazuju ne samo na konkretnu i neposrednu opasnost da će okrivljeni D. D. boravkom na slobodi, nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela, već i na zaključak da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrožom mjerom osiguranja prisutnosti okrivljenika, s uspjehom otkloniti iteracijska opasnost. Naime, prvostupanjski sud s pravom zaključuje  i sasvim dostatno obrazlaže da sve iznesene okolnosti ukazuju da se mjerama opreza ne bi mogla ostvariti istražnozatvorska svrha jer se, u konkretnoj situaciji, ne radi o prihvatljivoj garanciji za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2018.