Broj: Kž 8/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 7., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. svibnja 2017. broj K-2/2017-34, u sjednici održanoj 10. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Na temelju članka 484. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljuje se istražni zatvor protiv optuženog M. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Obrazloženje

Na sjednici drugostupanjskog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatrana je žalba optuženog M. M., podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. svibnja 2017. broj K-2/2017-34 te je prihvaćanjem te žalbe pobijana presuda ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Budući da se optuženi M. M. nalazi u istražnom zatvoru, vijeće je po službenoj dužnosti ispitalo postoje li i dalje razlozi za istražni zatvor, sukladno članku 484. stavku 3. ZKP/08.

Ovaj sud ocjenjuje da je istražni zatvor protiv optuženika i dalje neophodan iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer se relevantne okolnosti u međuvremenu nisu izmijenile.

Naime, i dalje egzistira odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi M. M. počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 7., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. na štetu izvanbračne supruge Lj. K., a što proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-34/2016 od 8. prosinca 2016. kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Nadalje, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženi M. M. do sada osuđivan u četiri navrata i to zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. Brojnost i raznovrsnost ranijih osuda, uz činjenicu da je kazneno djelo za koje se optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči počinjeno u vremenu provjeravanja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj K-842/15 od 29. srpnja 2015. kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., ukazuje da prijašnje osude nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg činjenja kaznenih djela, već je, upravo suprotno, njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.

Kada se uz navedeno ima na umu i to da je optuženi M. M. do sada već u 11 navrata prekršajno kažnjavan, od čega jednom i zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 137/09., 14/10. i 60/10.) počinjenog na štetu iste oštećenice i to oko dva mjeseca prije ovdje mu inkriminiranog događaja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sve iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na neposrednu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, boravkom na slobodu, ponoviti isto ili slično kazneno djelo, slijedom čega je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. i nadalje nužna, dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama predviđenim ZKP/08.

Isto tako, vodeći računa o načelu razmjernosti, a imajući u vidu težinu inkriminiranog kaznenog djela, visinu kazne koja se u postupku može očekivati te potrebu trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. za sada nije dovedeno u pitanje.

Slijedom navedenog, na temelju članka 127. stavka 5. i članka 484. stavka 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2018.