Broj: Kžm 11/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. P., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2017. broj Kzd-3/16, u sjednici održanoj 11. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. K. P. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. K. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11 i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju četiri godine u koju se, na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 20. prosinca 2015. do 3. lipnja 2016. godine te od 13. prosinca 2016. do 4. siječnja 2017. godine.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08, i to troškove vještačenja 9.826,00 kn, paušalnu svotu 2.000,00 kn te troškove branitelja i punomoćnice oštećene po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem.

 

Istom je presudom na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08 odbijena optužba zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. KZ/11, dok na temelju čl. 148. st. 2. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 koje se odnose na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženik se žali osobno i putem branitelja Z. B., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U obje žalbe, koje će biti razmotrene kao jedinstvena optuženikova žalba, predloženo je ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (suđenje i odluku).

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

Po mišljenju optuženika ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je izvan raspravno ispitivanje sudsko medicinskog vještaka D. M. provedeno bez njegove prisutnosti i prisutnosti izabrane braniteljice, a u nazočnosti branitelja po službenoj dužnosti koji se bez optuženikova „znanja i suglasnosti … složio sa ispitivanjem vještaka“ uz zamjerku da vještaku nije postavljeno pitanje je li „mali podljev ispod oka…mogao nastati slučajnim udarcem usred svađa i odgurivanja baš kao i hematomi na ruci.“

 

Nije sporno da je prema odluci prvostupanjskog suda, pozivom na čl. 402. st. 2. ZKP/08,  sudsko medicinski vještak ispitan 24. listopada 2016. izvan rasprave jer na raspravu nije pristupio optuženik, a državni odvjetnik i prisutni branitelj po službenoj dužnosti se nisu tome protivili. Spomenuta odredba daje ovlast predsjedniku vijeća da ispita svjedoka ili vještaka i bez vođenja rasprave kada zbog nedolaska optuženika ili njegovog branitelja ne postoje uvjeti za održavanje rasprave,  pod uvjetom da se „tome optužba i obrana ne protive“. To znači da je za provođenje ove radnje nužna suglasnost državnog odvjetnika koji zastupa optužbu i optuženika ili branitelja, dakle osobe koja je na strani obrane pristupila na raspravu.

 

Nadalje, prije odluke o ispitivanju vještaka izvan rasprave prvostupanjskom sudu je bilo poznato da je optuženik u trenutku provođenja ove radnje imao i izabranog branitelja koji nije bio nazočan ročištu, ali je ocijenio da se postupcima optuženika glede izbora branitelja odugovlači kazneni postupak, te da „iako je okrivljenik sam angažirao novog branitelja (treći izabrani branitelj), u nastavku postupka, a sukladno članku 66. stavak 2. ZKP/08 branit će ga i branitelj po službenoj dužnosti“ kako je temeljito obrazloženo na zapisniku od 24. listopada 2016. (list 378 spisa). Odluku o „dopunskom ispitivanju sudskomedicinskog vještaka“ prvostupanjski sud je donio nakon što je optuženik na prethodnoj raspravi 3. listopada 2016., kada još nije imao izabranog branitelja,  konkretizirao okolnosti o kojima se vještak treba izjasniti i na te je okolnosti branitelj po službenoj dužnosti postavio pitanja vještaku. Zamjerkom kako vještak nije posebno pitan o drugom mogućem mehanizmu nastanka podljeva ispod oka oštećenice problematizira se činjenična utemeljenost pobijane presude što će nastavno biti razmotreno.

 

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukoliko smjera na povrede iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatra da nema dokaza „temeljem kojih bi bilo nedvojbeno utvrđeno“ da je počinio predmetno kazneno djelo te prigovara pozitivnom vrednovanju iskazu oštećenice koji, po mišljenju žalitelja, nije u skladu sa biološkim i sudsko medicinskim vještačenjem.

 

Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je iznimno pomnom, temeljitom i savjesnom ocjenom dokaza opravdano zaključio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Iscrpni razlozi koje je dao prvostupanjski sud za ocjenu proturječnih dokaza i prihvaćanje iskaza oštećenice logični su, razumni i uvjerljivi, zbog čega ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te upućuje na njih žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Opravdano je sud prvog stupnja iskaz oštećenice ocijenio vjerodostojnim jer ga, uz iskaz majke oštećenice, potvrđuju materijalni tragovi te provedena vještačenja. Suprotno žalbenim tvrdnjama, oštećenica na dokaznom ročištu i na raspravi sustavno, dosljedno i u bitnome suglasno opisuje događaj, dragovoljni dolazak kod optuženika radi konačnog razjašnjenja i okončanja njihove veze, odmicanje razgovora tijekom kojeg optuženik postaje verbalno (prijetnjama) i fizički (udarcima) agresivan te protivno njenoj volji, unatoč jasnog opiranja, obavlja spolni odnos, strah od optuženika i povratak kući te dvojbu oko prijave djela.

 

Naime, optuženik tvrdi da je sa oštećenicom imao dva dragovoljna spolna odnosa, a da je do njenog ozljeđivanja na ruci, i prema žalbenim navodima ispod oka, došlo dok je odgurivao oštećenicu koja ga je pokušala zagrliti jer je bio pogođen i razočaran saznanjem da je razmjenjivala SMS poruke sa drugim dečkom. Iako je u pravu optuženik da se prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka ozljede nadlaktice mogu dovesti i u vezu sa optuženikovom obranom, pa sve da je isto vještak rekao i za ozljedu ispod oka, prvostupanjski je sud pravilnom analizom cjelokupne dokazne građe ocijenio da je optuženikova obrana neodrživa i životno neuvjerljiva.

 

Unatoč nastojanja optuženika da obezvrijedi i poljulja iskaz oštećenice o ustrašenosti žalbenim inzistiranjem da je znala za plinski pištolj, valja istaknuti da je oštećenica opisala svoj strah od optuženikovih prijetnji pištoljem time da nije znala o kakvom se tipu pištolja radi što je pojasnila kod ispitivanja na raspravi. Pored toga, oštećenica je već kod prvog iskaza jasno opisala da je tijekom petomjesečne veze sa optuženikom više puta dolazila u njegov stan, uvijek je bio dobar prema njoj i znala je da se „bavio svakojakim poslovima“ i da ima oružje. Optuženikova agresivnost izražena verbalnim prijetnjama uz pokazivanje pištolja te udaranje oštećenice (sve da je i znala da se radi o plinskom pištolju) nesumnjivo je podobno da izazove ustrašenost, poglavito imajući na umu da se radi o psihofizički inferiornoj žrtvi u odnosu na odraslog i zrelog optuženika. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio iskaz oštećenice jer je o njenom uznemirenom i traumatiziranom stanju pri povratku kući iskazala i njena majka, svjedokinja K. M. kojoj se oštećenica povjerila. Od posebnog je značaja i činjenica da je majka oštećenice po saznanju za događaj odmah telefonom nazvala optuženika i pitala ga zašto je oštećenici prijetio pištoljem i otkuda joj „masnice“ o čemu, uz svjedokinju K. M., izrijekom govori i sam optuženik. Konačno, nije sporno i da je K. M. tom prigodom tražila i telefonski broj optuženikove majke, ali je optuženik dao neki drugi broj, što također ukazuje na istinitost prikaza događaja po oštećenici. Kada se k tome ima na umu da je oštećenica zadobile ozljede u području nadlaktice desne ruke i ispod lijevog oka, da je mehanizam nastanka ovih ozljeda prema opisu oštećenice potvrđen i sudskomedicinskim vještačenjem, te da je prema dokumentaciji Poliklinike za zaštitu djece ... kod oštećenice ustanovljena prolongirana posttraumatska stresna reakcija na  predmetni događaj, i po ocjeni ovog suda nema dvojbe u vjerodostojnost njenog iskaza. Ovo tim više kada se optuženikova obrana, kako je bio povrijeđen saznanjem o kontaktu oštećenice sa drugim dečkom, poveže sa nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještačenja o izbijanju potisnutih anksioznih naboja i manifestiranju agresivnih postupaka prema okolini  u situacijama frustracije ili nepovoljnog ishoda za optuženika, što je također osnovano koristio sud prvog stupnja kod vrednovanja kvalitete i pouzdanosti iskaza optuženika i oštećenice.

 

Prema izloženom, pravilno je sud prvog stupnja otklonio obranu optuženika i prihvatio terećenje oštećenice nalazeći uporište u iskazu njene majke, te nalazima i mišljenjima provedenih vještačenja uključujući rezultat biološkog vještačenja o tragovima optuženikove sperme na zadignutoj odjeći oštećenice što također odgovara njenom iskazu (str 17 drugi odlomak presude).  Pri tome opravdano sud prvog stupnja kod ocjene postojanja elemenata kaznenog djela vodi računa da se radi o oštećenici staroj sedamnaest godina koja je bila podvrgnuta višesatnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju uz prijetnju pištoljem, dok je jednokratni navod o prijetnji nožem u posljednjem redu str. 17 presude očigledna omaška kod izrade pisane presude.

 

Iz navedenih je razloga neutemeljena optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi i zbog povrede kaznenog zakona koja se u žalbi ističe kao posredna povreda, a ni ispitivanjem pobijane presude prema čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bila ostvarena povreda kaznenog zakona.

 

Državni odvjetnik nije zadovoljan odmjerenom kaznom, smatra da je sud prvog stupnja podcijenio značaj otegotnih okolnosti, poglavito „bezobzirnost, okrutnost i potrebu za iživljavanjem nad oštećenicom“ odnosno uporabu količine „takvog protupravnog ponašanja u daleko većoj mjeri nego li je to uobičajeno kod počinjenja ovakvih kaznenih djela“.

 

Optuženik u uvodu žalbe nije naznačio da se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji time da njegova žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP/08), ali je u razlozima žalbe prigovorio  da je „mlada … osoba koja do sad nema nikakvih kaznenih djela s elementima nasilja“ te želi završiti školovanje, zaposliti se i imati obitelj.

 

Razmotrivši žalbene prigovore ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi primjereno vrednovane sve odlučne činjenice za izbor sankcije, način počinjenja  djela, stupanj ugroženosti povrijeđenog dobra i posljedice za oštećenicu te optuženikov stupanj krivnje. Unatoč činjenice da je optuženik mlađe životne dobi niz otegotnih okolnosti, djelo počinjeno prema sedamnaestogodišnjoj oštećenici, dugotrajnost psihičke i fizičke zlostave uz nanošenje tjelesnih ozljeda i osuđivanost, pri čemu predmetno djelo čini nedugo nakon proteka vremena provjeravanja iz pravomoćne presude za imovinski delikt, ne opravdavaju blaže kažnjavanje. Isto tako, imajući na umu i zakonski okvir kazne za djelo, po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju četiri godine u dovoljnoj mjeri odražava prevladavajući utjecaj otegotnih okolnosti pa  nema mjesta ni osudi na strožu kaznu zatvora te će se tom kaznom ostvariti  svrha kažnjavanja.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. siječnja 2018.