Broj: Kž 6/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. F., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. prosinca 2017. broj Kov-47/17-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj u sjednici održanoj 12. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog N. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. F., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Nevena Ferenčaka iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. F. po branitelju, odvjetniku M. H., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih je podnosi te predlaže ,,ukidanje rješenja o određivanju istražnog zavora“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koju odluku je iznio valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni N. F. počinio kazneno djelo silovanja proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko iznesen u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama kojima okrivljenik, dajući svoju analizu i ocjenu iskaza oštećenice, upire na njegovu neuvjerljivost te ponavlja navode iz obrane da se događaj nije odvijao na način kako je to činjenično opisano u podignutoj optužnici.

Naime, prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, a koja je u konkretnom slučaju ostvarena jer takav stupanj proizlazi upravo iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio i valjano obrazložio da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., proizlazi iz činjenice njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, okrivljeni N. F. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, već osuđivan zbog kaznenog djela silovanja i to pravomoćnom Županijskog suda u Varaždinu od 31. listopada 2012. broj K-3/12 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koju je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao od 30. listopada 2014. do 23. srpnja 2015. Izneseno ukazuje na zaključak da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnje osude nisu utjecale na način da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, da činjenica dosadašnje kaznene osuđivanosti okrivljenika zbog istog kaznenog djela, upućuje na jasan zaključak da kod okrivljenika postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s istom ili sličnom kriminalnom aktivnošću te da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s uspjehom ostvariti istražnozatvorska svrha u vidu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje okrivljenika da je u istražnom zatvoru proveo gotovo dva mjeseca i da ,,će to razdoblje lišenja slobode zasigurno dovoljno utjecati na njega da se na slobodi uopće ne dovede u situaciju u kojoj bi mogao ponoviti kazneno djelo“ kao niti žalbeni navodi kojima okrivljenik iznosi obiteljske prilike te ističe da mu je prioritet obrana sa slobode kako bi mogao zadržati posao, nemaju značaja na pravilnost prvostupanjske odluke.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. siječnja 2018.