Broj: Kž 14/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 2017. broj Kov-45/17-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. Š. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. Š. po branitelju, odvjetniku M. S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i ,,pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se ,,donese rješenje kojim se okrivljeniku ukida istražni zatvor i zamjenjuje blažom mjerom opreza“.

Ujedno je podneskom zaprimljenim kod ovog suda 17. siječnja 2018. okrivljeni I. Š., po branitelju, odvjetniku M. S., tražio da se na sjednicu na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi pozove okrivljenika osobno te branitelje okrivljenika, odvjetnike M. S. i D. Z. Međutim, s obzirom na to da se u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja branitelja optuženika o sjednici drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu, okrivljenik kao ni njegovi branitelji nisu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni I. Š. počinio kaznena djela pokušaja ubojstava i prijetnje za koja se u ovom kaznenom postupku tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a sadržaj kojih dokaza je naveden te dostatno analiziran u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima kojima okrivljenik, dajući svoju analizu i ocjenu u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza, tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu pokušaja ubojstva, već o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti, čime u biti ponavlja navode iz svoje obrane.

Naime, prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku, a koja je u konkretnom slučaju ostvarena jer takav stupanj u ovom stadiju postupka proizlazi upravo iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave. Iz istih razloga neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika kojima u odnosu na kazneno djelo prijetnje navodi da je kaznena prijava podnesena tek s duljim vremenskom odmakom te da je značaj izrečene prijetnje, čak i u slučaju da se doista i dogodila, za odluku o istražnom zatvoru gotovo beznačajan.

Jednako tako, prvostupanjski sud s pravom postojanje onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na to da kod okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo, nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela za koja se on u ovom kaznenom postupku tereti.

Naime, okrivljeni I. Š. se podignutom optužnicom osnovano sumnjiči da je počinio dva kaznena djela s elementima nasilja i to na način da je zbog neriješenog duga od 1.000,00 kuna došao u dvorište oštećenika s unaprijed pripremljenim i napunjenim oružjem gdje je, u cilju da oštećenika usmrti, nakon kraćeg razgovora o povratu duga, oštećenika najprije udario pištoljem po glavi, a potom ispalio jedan hitac pogodivši oštećenika u glavu, nakon čega je usmjerio pištolj u pravcu oca oštećenika te mu rekao: ,,Sve ću vas poubijati“, iskazavši time postojanje kriminalne volje za ostvarenjem svog cilja i prema drugoj osobi.

Opisani način inkriminiranog ponašanja okrivljenika, osobito imajući na umu beznačajnost povoda za takvo njegovo postupanje, ukazuje na bešćutnost, upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te viši stupanj njegove kriminalne volje, a time i na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da će okrivljenik, unatoč žalbom istaknutoj činjenici njegove dosadašnje neosuđivanosti, boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo, posebice s obzirom na to da neriješeni odnos dugovanja još uvijek postoji.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv okrivljenog I. Š. za sada neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, a imajući na umu značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika, da se istražnozatvorska svrha za sada ne bi mogla uspješno osigurati mjerama opreza pa tako ni žalbom predloženom zabranom približavanja.

Budući da ni ostali žalbeni navodi okrivljenika da je nakon predmetnog događaja odmah otišao u policiju i sam se prijavio kao niti žalbene tvrdnje da radi kao domar u Dječjem vrtiću ,,Š. H.“ gdje ga i djeca i svi djelatnici vrtića obožavaju, ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. siječnja 2018.