Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 18/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 18/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. rujna 2017. broj Kv-I-96/17 (K-42/15), o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora i ukidanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. M. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te optuženog D. B. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, ukinuta je mjera opreza određena rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 8. rujna 2015. broj K-DO-36/15 i produljena rješenjem Županijskog suda u Splitu od 5. studenog 2015. broj Kov-Iz-24/15.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženog D. B. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se sastoji u tome što su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koju su izneseni, potpuno su nejasni, uslijed čega se ono ne može valjano ispitati.

 

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja pobijane odluke, prvostupanjski je sud vrlo šturo, u odnosu na mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. - obvezu redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku II. Policijske postaje S. jednom tjedno svakog ponedjeljka, naveo da se optuženik izjasnio da zbog obveza koje ima kao vozač kamiona nije bio u mogućnosti redovno se javljati nadležnoj policijskoj postaji, dok je u odnosu na mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. - zabranu približavanja M. B. na razdaljini manjoj od 100 metara te zabranu uspostavljanja ili održavanja bilo kakve izravne ili neizravne veze s M. B., naveo da je navedene mjere optuženi D. B. djelomično poštivao dok ih je od 1. kolovoza 2017. u cijelosti poštivao, slijedom čega je zaključio da nema uvjeta da se izrečene mjere opreza zamijene istražnim zatvorom te ih, s obzirom na protek vremena, ukinuo.

 

Međutim, prvostupanjski je sud pritom u cijelosti propustio imati na umu da se mjere opreza iz članka 98. ZKP/08. primjenjuju isključivo kao zamjena za mjeru istražnog zatvora kad se ocjeni da se svrha istražnog zatvora može uspješno osigurati i blažim mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika te egzistiraju tako dugo dok su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Prema tome, za primjenu mjera opreza, nužno je postojanje dva osnovna zakonska preduvjeta, a to su: osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se u kaznenom postupku tereti, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., te posebna pretpostavka koju čine okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor, a koje su propisane člankom 123. ZKP/08.

 

Stoga je prvostupanjski sud, u konkretnoj situaciji, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjere opreza protiv optuženika, bio u obvezi, prije svega, utvrditi postojanje navedenih zakonskih preduvjeta za primjenu te mjere i za takvo svoje utvrđenje, u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., određeno i potpuno izložiti činjenice i dokaze. Budući da su takvi razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju u cijelosti izostali, to je istim ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Nadalje, odredbom članka 98. stavka 1. ZKP/08. propisano je da će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom. Takvo je upozorenje i sadržano u rješenju o produljenju primjene mjera opreza protiv optuženog D. B.

 

Razmatranjem spisa predmeta utvrđeno je da se optuženik od početka primjene mjere opreza do donošenja pobijanog rješenja nije u cijelosti pridržavao naloženih mu mjera opreza. Tako, iz sadržaja Službene zabilješke Prve policijske postaje, Policijske uprave..., Ministarstva unutarnjih poslova od 12. svibnja 2017. (list 348), proizlazi da je optuženik prekršio mjeru opreza zabranu uspostavljanja ili održavanja bilo kakve izravne ili neizravne veze s M. B. na način da je pokušavao uspostaviti kontakt s M. B. putem mobilnog telefona pozivima i SMS porukama, pri tome je nagovarajući na povratak kod njega u stan i na ponovni zajednički život, prijeteći joj da će je lišiti života ako se ne vrati kod njega i da će njihov maloljetni sin ostati bez roditelja, da će ona biti krivac ako do toga dođe i da će o njoj pisati novine ako mu se ne vrati. Također, iz sadržaja izvješća II. Policijske postaje S., Policijske uprave..., Ministarstva unutarnjih poslova od 14. kolovoza 2017. (list 352), proizlazi da se optuženik posljednji put u tu policijsku postaju javio 3. ožujka 2017. dok tijekom mjeseca travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza nije evidentirano ni jedno javljanje optuženika, što ukazuje da je optuženik prekršio i mjeru opreza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku II. Policijske postaje S. jednom tjedno svakog ponedjeljka.

 

Unatoč takvom stanju stvari, prvostupanjski sud, iako u pobijanom rješenju prethodno konstatira da je optuženik djelomično poštivao izrečenu mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., zaključuje da nema zakonskih uvjeta da se izrečena mjera opreza zamijeni istražnim zatvorom. Time su razlozi izneseni u tom dijelu pobijanog rješenja nejasni, čime je također ostvarena citirana bitna postupovna povreda.

 

Isto tako je nejasan dio obrazloženja pobijanog rješenja u dijelu u kojem prvostupanjski sud navodi da se mjere opreza protiv optuženika ukidaju ,,s obzirom na protek vremena“. Naime, odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08. je, između ostalog, propisano da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3., i 4. ZKP/08., što je ovdje slučaj. Pri tome se postojanje ,,potrebe“ za daljnjom primjenom mjere opreza ne ocjenjuje prema sveukupnoj duljini trajanja te mjere, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već prema (ne)postojanju zakonskih preduvjeta za njezinu primjenu, o čemu je već naprijed bilo riječi.

 

Prema tome, razlozi navedeni i u tom dijelu pobijanog rješenja su u cijelosti nejasni, čime je i u tom dijelu rješenja ostvarena citirana bitna postupovna povreda, koja je nužno dovela do njegovog ukidanja.

 

Slijedom svega navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

S obzirom na to da je pobijano rješenje ukinuto zbog formalno pravnih razloga, ovaj drugostupanjski sud se nije upustio u ocjenu osnovanosti ostalih žalbenih navoda državnog odvjetnika.

 

U ponovljenom postupku odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B., prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren te donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će pritom i valjano obrazložiti.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. siječnja 2018.

Copyright © Ante Borić