Broj: Kr 63/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. veljače 2016. broj K-587/12 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 4. travnja 2017. broj Kž-408/16, u sjednici održanoj 25. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se zahtjev os. I. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. veljače 2016. broj K-587/12 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 4. travnja 2017. broj Kž-408/16 I. Đ. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

 

Osuđenik je putem branitelja S. P. i V. V., odvjetnika iz R., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) „iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog: povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu (te ) toga što je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.“ Predlaže preinačenje pravomoćne presude izricanjem oslobađajuće presude ili ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08).

 

Zahtjev nije osnovan.

 

U odnosu na povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 osuđenik prigovara kako drugostupanjski sud „…nije dao valjane razloge…“ odnosno da je „…propustio dati razloge glede žalbenih navoda…“ o povredi čl. 407. st. 3. ZKP/08, te o ostalim žalbenim razlozima istaknutim s osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja upirući na dijelove iskaza svjedoka M. B. i G. Š., dok je povreda prava na obranu na raspravi ostvarena propustom prvostupanjskog suda da osuđeniku omogući očitovanje o izmijenjenoj optužnici sukladno čl. 441. st. 6. ZKP/08. Nastavno navodi da je sud „…odbio provođenje gotovo svih dokaza predloženih po osuđenome (izuzev grafološkog vještačenja), odbio saslušati svjedoka…i provesti bilo koji drugi dokaz (pribava i uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3081/11) kojim je osuđeni htio dokazati nevjerodostojnost iskaza svjedokinje G. Š. i samog oštećenika…“. Upirući na judikaturu Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu:ESLJP), presudu u predmetu Topić protiv Hrvatske, smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane uz „krajnje zbunjujuće“ obrazloženje da se radi o „odugovlačećim“ dokazima, istovremeno uz ocjenu suda kako „ne vidi razloga za sumnju u istinitost iskazivanja“ ispitanih svjedoka osuđeniku onemogućena učinkovita obrana.

 

Nije u pravu osuđenik da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe žalbenog postupka jer da nije ocijenio sve bitne žalbene navode.

 

Osuđeniku je jasno odgovoreno da je nakon održane rasprave 21. svibnja 2014. slijedeća rasprava od 26. rujna 2014. započela iznova jer tako proizlazi „…iz stanja prvostupanjskog kaznenog spisa…(list 98).“ Naime, iz zapisnika o raspravi od  26. rujna 2014. razvidno je da je nakon utvrđivanja istovjetnosti okrivljenika pročitana optužnica čime sukladno čl. 415. st. 1. ZKP/08 započinje rasprava, nakon čega je slijedio upit optuženiku je li razumio optužbu te kakvo je njegovo očitovanje o pročitanoj optužnici, a potom su se stranke  i branitelj očitovali odnosno predložili provođenje pojedinih dokaza.  Prema tome, nema dvojbe da je rasprava počela iznova i da je drugostupanjski sud razmotrio te koncizno odgovorio na taj žalbeni navod. Osim toga, ono što je ključno za ocjenu je li prvostupanjski sud u tijeku rasprave odnosno pri donošenju presude povrijedio čl. 407. st. 3. ZKP/08 je okolnost da je (osim 26. rujna 2014.) rasprava u ovom kaznenom predmetu započela iznova i 3. veljače 2016. (list 176-180 spisa)  kada su ponovno provedeni svi dokazi na kojima je utemeljena pravomoćna presuda (čl. 450. st. 1. ZK/08), a o kojima je osuđeniku bilo omogućeno očitovati se te predlagati izvođenje drugih dokaza.

 

Nadalje, osuđeniku se podignutom optužnicom stavljalo na teret kazneno djelo prijevare u kvalificiranom obliku iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08; dalje u tekstu: KZ/97), ali je tužitelj ovu pravnu oznaku, a shodno tome i zakonski opis djela, izmijenio u osnovni oblik kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, primjenom novog KZ/11 kao blažeg zakona time da je činjenični opis djela ostao neizmijenjen. Drugostupanjski sud je podrobno izložio i razloge za otklon žalbenog  prigovora o povredi čl. 441. st. 6. ZKP/08, da se optužnica u smislu spomenute zakonske norme smatra izmijenjenom „…samo ako dođe do izmjene činjeničnog stanja koje je u njoj naznačeno, ne i kada tužitelj (ili sud) izmijeni pravni opis i oznaku inkriminiranog kaznenog djela…“ uz osnovan zaključak da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi s čl. 441. st. 6. ZKP/08.

 

Drugostupanjski sud je podrobno ocijenio i ključne žalbene prigovore na račun pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osobito zamjerke o vrednovanju iskaza M. B. i G. Š. koji su i po tom sudu razmotreni u sklopu osuđenikove obrane te provedenog grafološkog vještačenja (str. 4 i 5 drugostupanjske presude). Nasuprot stava osuđenika, da su razlozi o ocjeni žalbenih prigovora „sumarni“, „općeniti“, odnosno „nisu valjani“ što je u naravi izraz nezadovoljstva glede vrednovanja dokazne građe, argumentacija drugostupanjskog suda obuhvaća konkretno razmatranje personalnih dokaza, žalbenih navoda o razlikama u iskazima oštećenika M. B. i G. Š. po pitanju traženja potvrde o predanom novcu (što se posebno ističe u zahtjevu) te dokumentacije – preslika izvoda Z. b. d. d. Stoga je promašena osuđenikova tvrdnja kako „…očigledno…sud drugog stupnja uopće nije cijenio žalbene navode …u odnosu na prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.“

 

Konačno, osuđenik je i u žalbi isticao prigovor o teškoj povredi prva na pravično suđenje u segmentu povrede prava na obranu iz istog razloga koji se obrazlaže u podnesenom zahtjevu (odbijanje dokaznih prijedloga obrane). Valja istaknuti da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno nezadovoljstva o ocjeni dokaznog materijala i iz njega izvedenim zaključcima. Ovo vrijedi i kod razmatranja je li osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom. Stoga, kod razmatranja spomenute povrede ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati kvalitetu i pouzdanost provedenih dokaza već način na koji je postupak u cjelini proveden, poglavito u odnosu na način provođenja dokaznog postupka.

 

Nije sporno da je osuđenik tijekom trajanja postupka imao i koristio mogućnost predlagati dokaze. Iz samog zahtjeva proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog za grafološko vještačenje. Pri tome osuđenik pogrešno smatra da ova okolnost nije od značaja jer da pravo obrane iz čl. 29. st. 2. toč. 6. Ustava Republike Hrvatske (kao i čl. 6. st. 3. (d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - Ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje u tekstu: Konvencija)  „…govori prije svega o svjedocima, a ne općenito o dokazima.“ Naime, kada se već osuđenik poziva na presudu  ESLJP  u predmetu Topić protiv Hrvatske zanemaruje praksu istoga suda o autonomnom tumačenju pojma „svjedok“ koji obuhvaća i svaki drugi dokaz (vještak, isprava) na kojem se temelji osuda (Gregačević protiv Hrvatske, Luca protiv Italije).

 

Nadalje, iz stanja spisa i pravomoćne presude razvidno je da je sud u dokaznom postupku pročitao „sporazum o proviziji (list 75-1 i 102-1 spisa)“  koju ispravu je osuđenik u prilog obrane u preslici priložio u spis na raspravi 14. studenog 2013. odnosno u izvorniku u rujnu 2014. Prvostupanjski sud je prihvatio i prijedlog obrane na raspravi od 21. svibnja 2014., da se pribavi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3081/11, ali je taj sud za potrebe kaznenog postupka bio u mogućnosti dostaviti samo primjerak prvostupanjske građanske presude (list 93-95 spisa). Izreka ove presude je pročitana u dokaznom postupku na raspravi koja je počela iznova 3. veljače 2016. i završila izricanjem osuđujuće presude. Na toj je raspravi obrana ponovno stavila prijedlog da se pribavi spomenuti spis  Općinskog građanskog suda u Zagrebu „…na okolnost kako bi se utvrdilo da okrivljeni u tom postupku nije uopće sudjelovao i da mu odluka nije nikada dostavljena …niti da je bio pozvan na raspravu, već mu je presuda dostavljena putem oglasne ploče suda.“ Stavljen je i prijedlog da se ispita H. P. „…na okolnost da je tom svjedoku G. Š. govorila kako mora svjedočiti u korist M. B.…“ te da se radi pravilnog vrednovanja iskaza M. B. izvrši uvid u dokumentaciju o njegovom poslovanju koju je obrana priložila na raspravi. Premda je u zapisniku o raspravi navedeno da su odbijeni svi dokazni prijedlozi „…branitelja okrivljenika kao suvišni.“ očito je sud prvog stupnja dio dokaza prihvatio jer je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju o poslovanju M. B.

 

Sud prvog stupnja je razloge za odbijanje dokaznih prijedloga glede pribavljanja spisa građanskog suda i ispitivanja kao svjedoka H. P. detaljno izložio u razlozima presude (str. 4 predzadnji i zadnji odlomak i str. 5 prvi odlomak). Razmatrajući pitanje postojanja povrede prava na pravično suđenje drugostupanjski sud je razloge prihvatio i dopunio argumentima da je sadržaj iskaza oštećenka i svjedokinje G. Š. u parničnom postupku vidljiv iz preslike presude, a da je osuđenik imao mogućnost u postupku na raspravi svjedoke  „…ispitati na sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući i činjenice koje su bili iznosili u parničnom postupku.“, dok je ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedokinje G. Š. provedena „…u korelaciji s ostalim provedenim dokazima u sklopu ovog kaznenog postupka.“

 

Vezano uz ovakvu ocjenu suda drugog stupnja i ovaj sud nalazi da je osuđenik imao mogućnost neposrednog ispitivanja svjedoka što je koristio na raspravi 21. svibnja 2014. kada su ispitani M. B. i G. Š. koji su ga teretili. Naime, osuđenik je tijekom postupka negirao učin kaznenog djela tvrdeći da nikakav novac na ime ishodovanja kredita od oštećenika M. B. nije primio. Iz načina na koji je osuđenik osobno predložio pribavljanje spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, jer da M. B. u tom postupku „…u bitnome o činjenicama iskazuje drugačije.“ slijedi da je osuđeniku po svemu sudeći bilo poznato u kojem dijelu navodno iskaz svjedoka sa rasprave proturječi njegovim navodima u parničnom postupku pa da je tome tako mogao je svjedoka o istome ispitati. Ako to osuđenik tada, prije pribavljanja spisa odnosno preslike prvostupanjske parnične presude, nije znao, mogao je isto razjasniti prijedlogom za dopunsko ispitivanje svjedoka M. B. na ponovljenim raspravama, što nije tražio, kao što nije tražio ni dodatno ispitivanje svjedokinje G. Š. o okolnostima razgovora sa sastanka u hotelu S. „…prije pola godine…“, dakle nesumnjivo nakon njenog ispitivanja na raspravi 21. svibnja 2014. kada mu je ona, prema osuđenikovoj obrani, rekla da je lažno iskazivala. Osim toga, imajući na umu osnovnu postavku obrane osuđenika, da nikakav novac od oštećenika nije primio uz nastojanje da predloženim, a odbijenim dokazima, opovrgne iskaze svjedoka valja ponoviti da je u dokaznom postupku pročitana izreka nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja je sastavni dio parničnog spisa i kojom je osuđeniku naložena isplata novca M. B. što poglavito ne govori u prilog ocjeni da bi pregled cijelog parničnog spisa ojačao poziciju obrane.

 

Prema tome, kada se ima na umu tijek postupka, da je osuđenik imao mogućnost izjašnjavati se i predlagati dokaze te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje, da je dio dokaznih prijedloga osuđenika prihvaćen, da su odbijeni dokazni prijedlozi podrobno i razumno obrazloženi te je s tim u vezi iz pravomoćne presude jasno razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti osuđenika nema govora da je I. Đ. pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08, trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 25. siječnja 2018.