Broj: Kž 313/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 1. prosinca 2014. broj K-2/13, u sjednici održanoj 1. veljače 2018., u prisutnosti optuženikovog branitelja I. C., odvjetnika iz Z.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba opt. R. M., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici proglašen je krivim opt. R. M. zbog kaznenog djela iz čl.  246. st. 2.  KZ/11  i na temelju istog propisa osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine (od pravomoćnosti presude) ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 77. KZ/11 od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 324.956,90 kuna.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i to troškove knjigovodstveno financijskog vještačenja 4.511,25 kuna, troškove sudskog tumača 925,00 kuna i paušalnu svotu 2.000,00 kuna,  u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja I. C., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o uvjetnoj osudi, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema čl. 475. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08-VII), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti optuženikova branitelja.

 

Žalba opt. R. M. je osnovana.

 

Premda se optuženik neutemeljeno žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka žalbenim prigovorima s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ozbiljno je dovedena u sumnju pouzdanost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude.

 

Nakon prenošenja bitnog sadržaja dokazne građe prvostupanjski sud konstatira da je u postupku bilo sporno je li optuženik podizanjem gotovine sa žiro računa trgovačkog društva (dalje u tekstu: TD) L. d.o.o. Z. postupao s namjerom da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu 324.956,90 kuna, te na taj način prouzroči štetu TD. Optuženik u obrani tvrdi da je podignuta gotovinska sredstva iskoristio za povrat pozajmice koju je dao TD, te za potrebe poslovanja (plaćanje goriva, putarine, hotelski smještaj), a da je svu poslovnu dokumentaciju društva predavao R. K. odnosno stečajnom upravitelju A. J. Obranu prvostupanjski sud ne prihvaća „jer (optuženik) želi otkloniti ili barem umanjiti kaznenu odgovornost“, protivna je iskazu svjedokinje R. K. koja, kao i prijatelj optuženika svjedok D. K., želi umanjiti optuženikovu kaznenu odgovornost. Izrijekom sud prvog stupnja ocjenjuje neuvjerljivom obranu optuženika da je svu dokumentaciju predao stečajnom upravitelju, te se kod zaključka o učinu djela poziva na provedeno financijsko vještačenje. Za sud prvog stupnja vještačenjem je utvrđeno da je optuženik podigao sredstva sa žiro računa TD, „a kako nema dokumentacije o podizanju gotovine i izvršenim plaćanjima nije moguće utvrditi za koju namjenu su sredstva utrošena“ pa se stoga „ovakvo ponašanje optuženika ocjenjuje kao izuzimanje imovine iz trgovačkog društva, a optuženik je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, te je Trgovačkom društvu L. d.o.o. o čijim je interesima dužan brinuti prouzročio štetu.“

 

Nasuprot tome, optuženik prigovora selektivnom interpretiranju i vrednovanju dokazne građe, poglavito nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

 

Premda je osnovano sud prvog stupnja kritičan prema načinu na koji je optuženik, prema stanju stvari bez odgovarajuće dokumentacije, obavljao poslovanje u TD, njegovu je obranu trebalo podrobno razmotriti povezano sa ostalim dokazima, poglavito nalazom i mišljenjem financijskog vještačenja koje se temelji na egzaktnim podacima o prometu sa žiro računa TD L. d.o.o.

 

Vještak se u nalazu i mišljenju očitovao o nizu gotovinskih uplata u korist TD, uključujući i uplate iz razdoblja prije inkriminacije (od 8. siječnja 2004. dalje) pa je u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud posve zanemario cijeniti značaj ovih činjenica.

 

Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju izvršeno više gotovinskih uplata na žiro račun TD, u ukupnom iznosu 120.091,25 kuna, a isplaćeno je ukupno 324.956,9 kuna. Optuženik tvrdi da je u inkriminiranom razdoblju (tada kao jedini vlasnik i direktor TD društva) na šalteru banke podignuo 156.500,00 kuna  na račun povrata pozajmica danih TD. Vještak u više navrata naglašava kako nema odgovarajuće vjerodostojne dokumentacije koja treba pratiti svaku poslovnu transakciju na računu TD zbog čega nije mogao utvrditi da su isplaćena sredstva utrošena u poslovne svrhe, ali je jednako naveo i za izvršene uplate u korist TD. Drugim riječima, zbog nepostojanja vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava (računa, ugovora o pozajmici, blagajničke dokumentacije) vještak se nije mogao očitovati  koja je svrha uplata, kako onih iz razdoblja prije inkriminacije (počevši od 8. siječnja 2004.) tako i u vrijeme kada optuženik uplaćuje u TD (uplate 14.rujna 2004., 11. studenog 2005., 5. travnja 2006., list 161 spisa), ali je dopustio mogućnost da se radi o uplati pozajmice. Pored toga iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da su u inkriminiranom razdoblju bile uplate 8. i 9. ožujka 2005.  kod kojih je kao uplatitelj naznačen L. d.o.o. za koje vještak dopušta mogućnost da je neka fizička osoba uplatila pozajmicu u blagajnu društva, a iz blagajne je položena na žiro račun i na taj način dobila oznaku društva.

 

Prema tome, u pravu je optuženik da prvostupanjski sud nije temeljito razmotrio personalne dokaze povezano sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, zbog čega je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

 

U ponovljenom postupku, u kojem stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će po potrebi dopuniti.  Imajući na umu da je predmet postupka kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, a ne neko drugo kazneno djelo, prvostupanjski sud će nakon pažljive i sveobuhvatne ocjene dokazne građe utvrditi je li podizanjem gotovinskih sredstava sa žiro računa TD L. d.o.o. optuženik pribavio sebi protupravnu imovinsku korist i u kolikom iznosu, te će donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti u skladu s čl. 459. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 1. veljače 2018.