Broj: Kž 611/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja, dr. sc. Zdenka Konjića, Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. i 71/06. – dalje u tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbama optužene I. Ž. i optuženog I. I. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 4. srpnja 2008. broj K-9/07-132, u sjednici održanoj 8. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Na temelju članka 166. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27797., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97.), obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog D. M. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi), zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05.), opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude, kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97., opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude (osuđujuću dio presude) te kaznenog djela iz članka 335. stavka 1. KZ/97., opisanog u točki 6. izreke prvostupanjske presude (odbijajući dio presude).

 

Na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97. troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/97. te nužni izdaci optuženog D. M. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. U povodu žalbi optužene I. Ž. i optuženog I. I., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se na temelju članka 354. točke 1. ZKP/97. izriče da se optuženi I. I. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

 

da je

 

dana 2. prosinca 2006. u D. V., ..., u kući u kojoj živi držao jednu PVC vrećicu opojne droge marihuana težine 27,5 grama i jednu PVC vrećicu opojne droge marihuana težine 23 grama, a koja opojna droga marihuana se nalazi na Popisu opojnih droga i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, Dio 1, Odjeljak 1 pod nazivom indijska konoplja, njene smole, ekstrakti i tinkture,

 

dakle, da bi neovlašteno posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 1. KZ/97.

 

Na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97. troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračuna.

 

Na temelju članka 463. stavka 1. ZKP/97. od optuženog I. I. oduzima se 50,5 grama droge marihuana, koja droga po pravomoćnosti ove presude i rješenja ima biti uništena.

 

III. U povodu žalbi optužene I. Ž. i optuženog I. I., a po službenoj dužnosti u odnosu na ove i na optuženog S. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da su optužena I. Ž. djelom za koje je prvostupanjskom presudom u točki 2. osuđujućeg dijela proglašena krivom, optuženi S. K. djelom za koje je prvostupanjskom presudom u točki 3. osuđujućeg dijela proglašen krivim te optuženi I. I. djelom za koje je prvostupanjskom presudom u točki 4. osuđujućeg dijela proglašen krivim počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11).

 

IV. Uslijed odluke pod III., a u odnosu na optuženog I. I. i uslijed odluke pod II., te djelomičnim prihvaćanjem žalbi optužene I. Ž. i optuženog I. I., preinačuje se prvostupanjska presuda i u:

 

- odluci o kazni te se optuženici I. Ž., S. K. i I. I. za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koje su proglašeni krivima, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. osuđuju i to: optužena I. Ž. na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optužena I. Ž. osuđena neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo; optuženi S. K. na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi S. K. osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo te optuženi I. I. na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi I. I. osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženicima se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to optuženoj I. Ž. od 4. prosinca 2006. do 5. ožujka 2007. te optuženom S. K. od 3. prosinca 2006. do 4. prosinca 2006.;

 

- u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. KZ/97. primijenjenoj prema optuženom I. I. na način da se ista ukida;

 

- u odluci o oduzimanju predmeta te se na temelju članka 79. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 8. KZ/11. od optužene I. Ž. oduzima 2,2 grama droge marihuane, koja droga po pravomoćnosti ove presude i rješenja ima biti uništena;

 

- u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju članka 77. stavaka 1. i 4. KZ/11. od optužene I. Ž. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11. opisanim u točki 2. izreke osuđujućeg dijela presude u iznosu od 525,00 kuna (slovima: petstotinadvadesetipet kuna), pa se nalaže optuženoj I. Ž. nalaže da isplati novčani iznos od 525,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

V. U ostalom se dijelu žalbe optužene I. Ž. i optuženog I. I. odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 7. studenoga 2017. broj 20 Su-156/17-32, na temelju članka 120. stavka 3. Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj 34/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 25/16. i 29/17.) utvrđeno je da je dovršen postupak obnove spisa Županijskog suda u Čakovcu broj K-9/07. te je spis predmeta dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje.

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Čakovcu, na temelju članka 353. točke 3. ZKP/97., protiv optuženog D. M. odbijena je optužba zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavka 1. KZ/97. opisanog u točki 6. izreke.

 

Istom je presudom optuženi D. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05.) u svezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00.), opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97., opisanog pod točkom 2. izreke, za koje mu je djelo, uz primjenu članka 57. stavka 4. točke c u vezi sa stavkom 2. KZ/97., utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine te je uz primjenu članka 60. stavka 2. točke c KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

Navedenom su presudom proglašeni krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. i optuženici I. Ž. (točka 2. izreke) i S. K. (točka 3. izreke)

 

te je optužena I. Ž. za to kazneno djelo, uz primjenu članka 57. stavka 4. točke c u vezi sa stavkom 2. KZ/97., osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a optuženi S. K., uz primjenu članka 57. stavka 4. točke c u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

Pobijanom je presudom proglašen krivim i optuženi I. I. zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97., opisanog pod točkom 4. izreke, za koje mu je djelo, uz primjenu članka 57. stavka 4. točke c u vezi sa stavkom 2. KZ/97., utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine te iz članka 173. stavka 1. KZ/97., opisanog pod točkom 5. izreke, za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca te je uz primjenu članka 60. stavka 2. točke c KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

Na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97. optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru i to: optuženom D. M. od 4. prosinca 2006. u 18,00h do 21. siječnja 2008. u 12,45h; optuženoj I. Ž. od 4. prosinca 2006. u 18,00 sati do 5. ožujka 2007. u 16,15 sati te optuženom S. K. od 3. prosinca 2006. u 16,30 sati do 4. prosinca 2006. u 15,28 sati.

 

Na temelju članka 75. KZ/97. prema optuženom I. I. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koje liječenje će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Na temelju članka 173. stavka 7. KZ/97. od optužene I. Ž. oduzeto je 2,2 grama marihuane, a od optuženog I. I. 50,5 grama marihuane te je odlučeno da će se ista po pravomoćnosti uništiti od strane Policijske uprave međimurske.

 

Na temelju članka 82. stavka 1. KZ/97. od optuženog D. M. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelima opisanim u točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude u ukupnom iznosu od 1.125,00 kuna, u koji iznos mu je uračunato 480,00 kuna koje su mu oduzete uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave međimurske broj ... od 4. prosinca 2006., a od optužene I. Ž. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom opisanim u točki 2. izreke presude u iznosu od 525,00 kuna.

 

Na temelju članka 137. stavka 3. ZKP/97. odlučeno je po pravomoćnosti presude optuženicima vratiti oduzete predmeti i to: optuženoj I. Ž. mobitel marke S. ... s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ...; optuženom S. K. mobitel marke M. ... s pripadajućom V. karticom pozivnog broja ..., mobitel marke S. ... s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ..., jedna SIM kartica T. ... serijskog broja ... pozivnog broja ...; optuženom I. I. mobitel marke S. E. ... sa SIM karticom pozivnog broja ... te T. R. mobitel marke M. ... s umetnutom SIM karticom S. pozivnog broja ... .

 

Na temelju članka 122. stavka 1. ZKP/97. odlučeno je da su optuženici D. M., I. Ž., S. K. i I. I. dužni solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. ZKP/97. u iznosu od 3.790,00 kuna te troškove kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 6. ZKP/97. u iznosu od 1.000,00 kuna svaki, dok je optuženi I. I. obvezan naknaditi i troškove iz članka 119. stavka 2. točke 7. ZKP/97. u iznosu od 1.830,00 kuna.

 

Protiv te je presude žalbu podnijela optužena I. Ž. po braniteljici J. P.-B., odvjetnici iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom „da Vrhovni sud RH ukine pobijanu presudu Županijskog suda u Čakovcu kao na zakonu neosnovanu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku ili pak da Vrhovni sud RH preinači prvostupanjsku presudu“.

 

Protiv presude se žali i optuženi I. I. po branitelju S. G., odvjetniku iz V., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud RH usvoji žalbu IV. okr. I. I. protiv pobijane presude kao osnovanu,te ukine pobijanu pressudu u pobijanom dijelu,odnosno usvoji žalbu i izrekne IV. okrivljeniku blažu kaznenu sankciju po vrsti i mjeri“.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Sukladno članku 373. stavku 1. ZKP/97., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe optužene I. Ž. i optuženog I. I. djelomično su osnovane i to u odnosu na odluku o kazni, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući presudu u povodu podnesenih žalbi po službenoj dužnosti sukladno članku 379. stavku 1. točki 2. ZKP/97., zbog činjenice da se je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske presude izmijenio Kazneni zakon, utvrdio povredu kaznenog zakona na štetu, kako optužene I. Ž. i optuženog I. I. koji su se žalili, tako, uz primjenu članka 383. ZKP/97., i u odnosu na optuženog S. K. koji se nije žalio.

 

U tijeku žalbenog postupka u spis je dostavljen Smrtni list Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Matičnog ureda V. Klasa: ..., Urbroj: ... od 18. siječnja 2018. iz kojeg je vidljivo da je u maticu umrlih matičnog područja Č. za godinu 2208. pod rednim brojem ... izvršen 27. kolovoza 2008. upis činjenice smrti za D. M., a da je smrt nastupila 22. kolovoza 2008.

 

Zbog navedenog je razloga sukladno odredbi članka 166. ZKP/97., koja propisuje da će se kazneni postupak, u slučaju da se utvrdi da je optuženik umro, rješenjem obustaviti, odlučeno kao pod točkom I. izreke te u skladu s tim troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/97. te nužni izdaci optuženog D. M. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Optužena I. Ž., pobijajući prvostupanjsku presudu, kako zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tako i zbog povrede kaznenog zakona (koje žalbene osnove ne označuje zakonskom odredbom), smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na nju trebao primijeniti odredbu članka 173. stavka 8. KZ/97., a posljedično tome i odredbe članka 58. stavaka 2. i 3. KZ/97. S obzirom na to da u presudi nisu navedeni razlozi zbog čega ove odredbe nisu primijenjene, smatra se da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi „počinio bitnu povredu odredbi kaznenog postupka iz čl. 370 ZKP te čl. 359 st.7 i st. 8 ZKP“. Međutim, ovakvim žalbenim navodima, optuženica ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, a zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi (iz koje zakonske osnove, sukladno članku 363. stavku 7. ZKP/97., s obzirom na to da je priznala počinjenje djela, niti ne može podnijeti žalbu).

 

No, protivno takvim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optužena I. Ž. počinila kazneno djelo iz članka 173. stavka 2. KZ/97., za koju ju je i proglasio krivom, pravilno ne primijenivši prema njoj odredbu članka 173. stavka 8. KZ/97., a posljedično tome i odredbu članka 58. stavaka 2. i 3. KZ/97., s obzirom na to da u konkretnoj situaciji nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu navedenih odredaba. Samim time nije bilo niti potrebe da prvostupanjski sud obrazlaže zbog čega nije primijenio navedene zakonske odredbe.

 

Naime, primjena članka 173. stavka 8. KZ/97., dolazi u obzir kada počinitelj kaznenog djela iz članka 173. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. KZ/97. dragovoljno bitno pridonesen otkrivanju djela, u kojoj ga se situaciji može osloboditi od kazne. Priznanjem počinjenja djela na glavnoj raspravi, nakon što je negirala počinjenje na teret joj stavljenog kaznenog djela, kako prilikom ispitivanja pred policijom uz branitelja, tako i kod istražnog suca, optuženica nije bitno pridonijela otkrivanju djela, a niti takav zaključak, protivno žalbenim navodima, proizlazi iz navoda suda kod obrazlaganja odluke o kazni da je njezino priznanje kaznenog djela znatno doprinijelo efikasnosti ovog kaznenog postupka.

 

Stoga su ovi žalbeni navodi optužene I. Ž. neosnovani.

 

Nije u pravu niti optuženi I. I. kada u žalbi tvrdi da „Vještačenjem nije utvrđena istovjetnost predmeta oduzetih od IV okrivljenika,niti postoji zapisnik u spisima predmeta o zaprimanju tih predmeta koji su oduzeti od IV.okr. I. I.“ te da nema dokaza da bi ova konoplja potjecala iz Indije, kao što nema niti dokaza da je u njoj utvrđen postotak opojne tvari koji tu biljku čini drogom, a niti ima dokaza da je upravo ta biljka oduzeta od optuženog I. I. Naime, iz zapisnika o vještačenju sastavljenog u Centru za kriminalistička vještačenja I. V. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske vidljivo je da je Policijska uprava međimurska dostavila zahtjev za vještačenje dostavljenih uzoraka od I. I., pri čemu su u smeđem papirnatom omotu natpisa „OMOT 1, I. I.“ dostavljene dvije prozirne PVC vrećice ispunjene djelomično usitnjenom zelenom biljnom materijom (cvjetni vrhovi), što odgovara predmetima koji su oduzeti od optuženog I. I. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 2. prosinca 2006. broj ..., odnosno, koje je on prema toj potvrdi dragovoljno predao policijskim službenicima, a što nije osporavao niti u svojoj obrani. Prema tome, na vještačenje je dostavljena materija koja je i oduzeta od optuženika, a za koju je vještačenjem utvrđeno da sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabiola (THC) i da se radi o konoplji tipa droge (marihuana). U vrijeme počinjenja djela ta se droga nalazila na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga Dio 1, Odjeljak 1 pod nazivom indijska konoplja (latinski: cannabis indica) njene smole, ekstrakti i tinkture. Stoga su ovi optuženikovi žalbeni navodi neosnovani, a navod o podrijetlu konoplje promašen.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 379. stavka 1. točke 2. ZKP/97., Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, zbog stupanja u međuvremenu na snagu KZ/11. (koji je na snagu stupio 1. siječnja 2013.), na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti te da na optuženike treba primijeniti KZ/11., kao blaži zakon.

 

Naime, ovaj je sud, sukladno članku 3. stavku 3. KZ/11., najprije utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a potom zaključio da je, s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina (u odnosu na zapriječenu kaznu zatvora od najmanje tri godine), KZ/11. blaži za optuženika pa ga je trebalo i primijeniti, sukladno članku 3. stavku 2. KZ/11.

 

Slijedom navedenog, trebalo je u odnosu na optuženike I. Ž., S. K. i I. I. i djelo iz članka 173. stavka 2. KZ/97., preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, kao pod III. izreke.

 

Nadalje, što se tiče optuženog I. I. i kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/97., stupanjem na snagu KZ/11. kazneno djelo posjedovanja opojne droge kao takvo više nije predviđeno kaznenim zakonom, pa je ovog optuženika na temelju članka 354. točke 1. ZKP/97. trebalo osloboditi od optužbe za djelo iz točke 5. izreke prvostupanjske presude, s obzirom na to da djelo za koje se optužuje nije kazneno djelo. Slijedom toga, troškovi kaznenog postupka sukladno članka 123. stavku 1. ZKP/97. padaju na teret proračunskih sredstava, dok je od optuženog I. I. na temelju članka 463. stavka 1. ZKP/97. oduzeta opojna droga marihuana koja će po pravomoćnosti ove presude i rješenja biti uništena.

 

S obzirom na to da su optuženici sada proglašeni krivima za kazneno djelo s propisanom blažom kaznom, trebalo je uslijed te odluke, a u odnosu na optuženog I. I. i zbog činjenice da je sada proglašen krivim samo zbog jednog kaznenog djela, te djelomičnim prihvaćanjem žalbi optužene I. Ž. i optuženog I. I. pobijanu presudu preinačiti i u odluci o kazni.

 

Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda optuženici I. Ž. i S. K. su neosuđivani te su oboje priznali počinjenje na teret im stavljenog kaznenog djela. Osim toga, optuženi S. K. boluje od bronhijalne astme i ima kronični bronhitis. Otegotnih okolnosti sud prvog stupnja nije našao na njihovoj strani. Optuženi I. I. također je neosuđivan, a kao olakotno mu je uzeta i činjenica da su u vrijeme počinjenja kaznenog djela sposobnosti shvaćanja značenja njegovog postupanja i upravljanja istima kod tog optuženika bile, zbog utvrđene kronificirane psihoze shizofrenog tipa, reducirane u srednje teškom stupnju. Niti na njegovoj strani nisu nađene otegotne okolnosti. Imajući na umu sve ovako pravilno utvrđene olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, a vodeći računa i da se radilo o manjoj količini tzv. lake droge te da se nije radilo o dugotrajnijoj kriminalnoj djelatnosti, ocjena je i ovog suda da iste opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., zbog čega su optuženici I. Ž. i I. I. osuđeni na kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci svako od njih, a optuženi S. K. na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Nadalje, vodeći računa o tome da je od vremena počinjenja djela proteklo više od 12 godina, na što optuženici nisu ni na koji način utjecali, ocjena je ovog suda da optuženici i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga im je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s time da se kazne zatvora na koje su optuženici I. Ž., S. K. i I. I. osuđeni neće izvršiti ako u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počine novo kazneno djelo. Naime, ocjena je ovog suda da će upravo kazna zatvora u trajanju deset mjeseci u odnosu na optuženike I. Ž. i I. I., odnosno kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci u odnosu na optuženog S. K. s vremenom provjeravanja u trajanju od jedne godine za sve troje optuženika može utjecati, kako na optuženike, tako i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženicima ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna s navedenim rokom provjeravanja sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje su optuženici počinjenjem djela prouzročili i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

U slučaju opoziva uvjetnih osuda, optuženicima I. Ž. i S. K. će se sukladno članku 54. KZ/11. u izrečene kazne zatvora uračunati vrijeme koje su u vezi s kaznenim djelom proveli u pritvoru.

 

Nadalje, s obzirom na primjenu blažeg zakona, trebalo je prvostupanjsku presudu u odnosu na optuženog I. I. preinačiti i u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 75. KZ/97. Naime, KZ/11. kao pretpostavku za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11., između ostalog, propisuje i da je potrebno da je počinitelj kaznenog djela isto počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Budući da je člankom 75. stavkom 1. KZ/97. propisano da je za primjenu ove sigurnosne mjere potrebno da je počinitelj kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, a da se prema ocjeni ovog suda zaključak vještaka psihijatrijske struke da je optuženik počinio kazneno djelo u stanju smanjene ubrojivosti koja je bila srednje teškog stupnja, ne može podvesti pod pojam bitno smanjene ubrojivosti, to je zbog obvezne primjene najblažeg zakona za počinitelja, u konkretnoj situaciji primjenom prema optuženiku sigurnosne mjere iz članka 75. KZ/97., na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon. Stoga je, u povodu žalbe optuženog I. I., a po službenoj dužnosti, preinačena prvostupanjska presuda i u odluci o sigurnosnoj mjeri iz članka 75. KZ/97. na način da je ista ukinuta.

 

Odluka o oduzimanju predmeta i o oduzimanju imovinske koristi od optužene I. Ž. se pravilnom primjenom zakona temelji se na odredbi članka 79. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 8. KZ/11. i članka 77. stavcima 1. i 4. KZ/11.

 

Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 379. stavkom 1. ZKP/97., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 390. stavka 1. i članka 387. ZKP/97. odlučeno kao u točkama I.-V. izreke.

 

Zagreb, 8. veljače 2018.