Broj: Kž-eun 3/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc.dr.sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. R., zbog kaznenog djela iz čl. 127. i dr. Kaznenog zakona Republike Austrije i dr., odlučujući o žalbi tražene osobe E. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 26. siječnja 2018. broj Kv-eun-2/18-20 (Kir-eun-23/17), u sjednici održanoj 13. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tražene osobe E. R. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru je pod toč. I) izreke utvrđeno da su osnovani Europski uhidbeni nalozi država moliteljica Republike Austrije i države Luksemburg, u postupku priznavanja i izvršenja istih, i to pod toč. a) Europski uhidbeni nalog izdan o strane državnog odvjetništva u Klagenfurtu od 11. listopada 2017. broj 5 St 86/17G, sudski odobren od strane Zemaljskog suda u Klagenfurtu broj 8HR94/17P, Republika Austrija, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela teške profesionalne krađe s provalom iz čl. 127. 128. st. 1. toč. 5., čl. 129. st. 1. toč. 1. st. 2. toč. 1., čl. 130. st. 2. i 3. Kaznenog zakona Republike Austrije, i pod toč. b) Europski uhidbeni nalog izdan od strane istražnog suca Okružnog suda grada Diekirch od 22. travnja 2016. broj 839/15/XD, Luksemburg, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 461. i čl. 467. Kaznenog zakonika Luksemburga, kaznenog djela uništenja osobne imovine iz čl. 528. i kaznenog djela iz čl. 506-1 Kaznenog zakonika države Luksemburg, te da su ispunjene pretpostavke za predaju tražene osobe E. R. tim državama moliteljicama.

 

Pod toč. II. izreke je na temelju čl. čl. 29. st. 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 i 102/17; nastavno u tekstu: ZPSKS-EU), odobrena predaja tražene osobe E. R., s osobnim podacima navedenima u izreci tog rješenja, sudbenim vlastima Republike Austrije, na temelju Europskog uhidbenog naloga broj 5 St 86/17G od 11. listopada 2017. izdanog od državnog odvjetništva u Klagenfurtu, odobrenog od strane Zemaljskog suda u Klagenfurtu broj 8HR94/17P, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela teške profesionalne krađe s provalom iz čl. 127., 128. st. 1. toč. 5., čl. 129. st. 1. toč. 1. st. 2. toč. 1., čl. 130. st. 2. (1. slučaj delikta) i 3. Kaznenog zakona Republike Austrije, a u nastavku izreke tog rješenja je prepisan činjenični opis inkriminacija sadržan u spomenutom europskom uhidbenom nalogu.

 

Istim rješenjem je pod toč. III) izreke, na temelju čl. 29. st. 5. toč. 4. ZPSKS-EU predaja tražene osobe E. R. odobrena pod sljedećim uvjetima:

 

- da se bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje,

- da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne može biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i

- da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

Pod toč. IV) izreke je na temelju čl. 35. st. 1. i 2. ZPSKS-EU određeno da će predaju tražene osobe E. R. nadležnim tijelima Republike Austrije izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

Pod toč. V) izreke je protiv tražene osobe E. R. produljen istražni zatvor do izvršenja rješenja o predaji (čl. 35. ZPSKS-EU).

 

              Protiv tog rješenja žali se tražena osoba E. R. po braniteljici S. D. K., odvjetnici iz V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.

 

              U smislu odredbe čl. 474. st. 1. u vezi sa čl. 495. ZKP/08 predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je isti vratilo u propisanom roku.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj ne navodi žalbene osnove zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje, ali iz navoda žalbe slijedi da to rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te da je nezadovoljan kvantitetom iznesenih razloga.

 

Prvostupanjski je sud, u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. ZPSKS-EU, utvrdivši da su protiv tražene osobe E. R. zaprimljeni europski uhidbeni nalozi dviju država članica, i to Republike Austrije i države Luksemburg, odlučio traženu osobu predati državi Austriji. Prilikom odluke o tome kojoj će državi članici izvršiti predaju tražene osobe, prvostupanjski se sud rukovodio kriterijima iz te odredbe, odnosno cijenio je sve okolnosti slučaja, posebno težinu kaznenog djela, mjesto počinjenja kaznenog djela, vrijeme izdavanja europskih uhidbenih naloga i jesu li izdani radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.

 

Međutim, žalitelj je nezadovoljan takvim izborom i smatra da ga je trebalo predati državi Luksemburg, zamjerajući prvostupanjskom sudu i sumarno obrazloženje.

 

Suprotno žalbenim navodima, razlozi prvostupanjskog suda za odluku da će traženu osobu predati Republici Austriji jasni su, logični i u skladu s navedenim kriterijima, te nema govora o njihovoj malobrojnosti, odnosno nedostatnosti obrazloženja.

 

I ovaj drugostupanjski sud nalazi da je rezoniranje prvostupanjskog suda o tome kojoj će državi dati prednost pravilno i logično. Obje države članice traže predaju E. R. radi vođenja kaznenog postupka protiv njega, no Republika Austrija je Europski uhidbeni nalog izdala zbog kaznenih djela koja su obuhvaćena čl. 10. ZPSKS-EU, za koja je djela isključena provjera dvostruke kažnjivosti, što podrazumijeva da i Zakon ta djela tretira težima. Nasuprot tomu, država Luksemburg izdala je Europski uhidbeni nalog protiv E. R. zbog kaznenih djela teške krađe i uništenja osobne imovine, a ta djela nisu obuhvaćena katalogom djela iz čl. 10. ZPSKS-EU, pa je potrebno utvrditi jesu li ista djela kažnjiva i po zakonu zamoljene države, odnosno države izvršenja. Neovisno o tomu, što je dvostruka kažnjivost za ta djela prvostupanjskim rješenjem utvrđena, već spomenuta zakonom pretpostavljena veća težina kaznenih djela zbog kojih Republika Austrija traži predaju E. R. nesumnjivo govori o tomu da je njegova kriminalna aktivnost zbog koje se tereti u Republici Austriji teža i sadrži veću kriminalnu količinu, razvidnu konkretno iz broja djela kojima se tereti i brojnih radnji počinjenja (ukupno 22 kaznena djela), te visine nastale štete. Suprotno žalbenom prigovoru, pri odlučivanju o predaji i davanju prednosti pojedinom Europskom uhidbenom nalogu, neodlučno je kako bi se inkriminacije tražene osobe kvalificirale po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, odnosno bi li se radilo o stjecaju ili ne. Utvrđene okolnosti, odnosno znatno veća težina kaznenih djela zbog kojih se traži predaja E. R. Republici Austriji, takve su da nesumnjivo pretežu nad činjenicom što su kaznena djela na teritoriju države Luksemburg počinjena ranije i što je država Luksemburg izdala Europski uhidbeni nalog protiv tražene osobe E. R. prije Republike Austrije.

 

Iz navedenih razloga, a s obzirom na to da ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13; 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ili da je na štetu tražene osobe povrijeđen kazneni zakon, odlučeno je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 kao u izreci.

 

Zagreb, 13. veljače 2018.