Broj: Kž 26/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi os. D. G. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2017. broj Kv-I-213/2017 (K-255/10), u sjednici održanoj 21. veljače 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba os. D. G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu prihvatio je zahtjev os. D. G. za obnovu kaznenog postupka podnijetog na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 te je preinačio u odluci o kazni pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2013., broj K-255/10 kojom je D. G. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja mu je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na slobodi i pravomoćno rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2017., broj Kv-I-14/17 kojim je na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 osuđeniku određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci i četiri dana, na način da je os. D. G. na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 zbog kaznenog djela za koje je proglašen krivim na temelju te odredbe uz primjenu čl. 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i četiri dana.

Protiv te je presude osuđenik podnio žalbu osobno, ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsku presudu, s prijedlogom da se njegova žalba prihvati i da mu se „kazna zavora zamjeni uvjetnom osudom, odnosno da mu se omogući ponovno određivanje rada za opće dobro“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio kao osnovane tvrdnje osuđenika iznijete u zahtjevu za obnovu te je ocijenio da činjenice osuđenikovog sklapanja braka 20. studenoga 2015. i da je u međuvremenu, 27. prosinca 2015., postao otac djeteta, jesu nove okolnosti koje u smislu odredbe čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 opravdavaju blaže kažnjavanje.

Iz navedenih je razloga sud prvog stupnja prihvatio osuđenikov zahtjev za obnovu te je u izreci naveo da preinačuje u odluci o kazni pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2013. broj K-255/10, kojom je osuđeni D. G. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada i rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2017. broj Kv-I-14/17, a koja rješenje je postalo pravomoćno 27. travnja 2017. kojim je na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci i 4 četiri dana, na način da se osuđeni D. G. za kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu čl. 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i četiri dana.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon, ali ne na osuđenikovu štetu već u korist. Zbog toga se u izostanku žalbe državnog odvjetnika nije moglo po službenoj dužnosti intervenirati u pobijane presudu, ali se ovom prilikom sudu prvog stupnja ipak ukazuje na počinjene povrede.

Iz izreke presude suda prvog stupnja proizlazi da se preinačila u odluci o kazni ne samo presuda Županijskog suda u Zagrebu kojom je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro, već i rješenje izvanraspravnog vijeća kojim je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci i četiri dana, što je nepravilno i u suprotnosti je s odredbom čl. 498. st. 1. ZKP/08 kojom se propisuje mogućnost preinake presude, bez obnove kaznenog postupka, a podredno se ukazuje i da se sukladno odredbi čl. 44. st. 2. KZ/11 nije mogla izreći kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i četiri dana, već samo kazna zatvora izražena u mjesecima, a ne i na pune dane.

Sud prvog stupnja je, ukoliko je smatrao da su za to ispunjeni zakonski uvjeti, trebao preinačiti u odluci o kazni pravomoćnu presudu i izreći novu kaznu u koju je trebao uračunati vrijeme izvršenog rada za opće dobro.

Kako u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije mogao osuđeniku za kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. KZ/11, za koje je propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od tri godine, primjenom odredbe o ublažavanju kazne zatvora iz čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 izreći kaznu zatvora ispod jedne godine, to je izricanjem osuđeniku kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci i četiri dana, prekoračena u korist osuđenika ovlast koju sud u smislu odredbe čl. 469. toč. 5. ZKP/08 ima po zakonu.

Iz navedenih je razloga, kako se ne radi o povredama na štetu osuđenika, već u njegovu korist, a žalba osuđenika, kojom se pledira na izricanju uvjetne osude te se potpuno promašeno, u kontekstu ovog izvanrednog pravnog lijeka, iznošenjem tvrdnji da predmetno kazneno djelo osuđenik nije počinio, polemizira s utvrđenjima iznesenim u pravomoćnoj presudi, nije osnovana, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

Zagreb, 21. veljače 2018.