Broj: Kž 86/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika N. M., zbog kaznenog djela iz čl. 246. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 22. siječnja 2018. broj Kv II-8/2018 (Kir-519/2017), u sjednici održanoj 22. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru utvrđeno je „da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje nadležnim pravosudnim tijelima Republike Srbije, temeljem članka 33. i 34. stavak 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, izručenika N. M.…državljanina Republike Srbije, s boravištem u N.… po raspisanoj međunarodnoj tjeralici NCB B., Republika Srbija od 27.07.2017.g. broj: ...., zbog izvršenja kaznene sankcije – kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci (neizdržani dio kazne zatvora), zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 246. Krivičnog zakona Republike Srbije, što odgovara kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske/11.“

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud počinio  bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je izreka rješenja nerazumljiva, a u obrazloženju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijano rješenje ne može ispitati.

Prije svega, prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja nije jasno naznačio koja je odluka (pravomoćna presuda) države moliteljice bila temelj za traženje izručenja i za donošenje pobijanog rješenja, iako je u molbi Ministarstva pravde Republike Srbije od 19. prosinca 2017. broj 713-01-02709/2017-08 (prijevod na listu 3 spisa, list 44 spisa Kir-519/2017) navedeno da se radi o predaji radi „izvršenja kazne zatvora u trajanju od 3 godine i 10 mjeseci, koja… je izrečena presudom Višeg suda u Nišu 3K-204/11 od 8.2.2012. zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 246. stavak 1. Krivičnog zakonika.“

Nadalje, u razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da su ispunjeni uvjeti za izručenje N. M. jer je utvrdio da izručenik N. M. nije državljanin Republike Hrvatske, kazneno djelo nije počinio na teritoriju Republike Hrvatske, niti na štetu njezinih državljana, što je kazneno djelo za koje se izručenje traži kazneno djelo i prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, da nije nastupila zastara izvršenja kazne zatvora, izručenik zbog istog kaznenog djela nije osuđivan u Republici Hrvatskoj, niti je protiv njega za isto u Republici Hrvatskoj vođen kazneni postupak, niti je protiv izručenika u Republici Hrvatskoj u tijeku kazneni postupak za neko kazneno djelo, istovjetnost izručenika nije upitna, te jer „postoji osnovana sumnja da je izručenik počinio kazneno djelo, a što se zaključuje na temelju pročitane presude Višeg suda u Nišu 3 K-204/11 od 08.02.2012. godine, koja je postala pravomoćna 08.10.2012. godine (list 46 do 56 spisa ovoga suda Kir-59/2017 i list 5 do 15 spisa ovoga suda broj: Kv II-8/2018).“ Potom se navodi kako se izručenik nije odrekao načela specijaliteta te je „izvanraspravno vijeće odlučilo da se izručenik izruči Republici Srbiji pod uvjetima da država moliteljica izručenika ne progoni, ili ne kazni, ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne ograničava ga u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem i ne izvede pred izvanredni sud.“ uz zaključak da su udovoljene zakonske pretpostavke za izručenje.

Iz tako koncipiranog obrazloženja razvidno je da se prvostupanjski sud kod razmatranja zamolbe za izručenje rukovodio jedino odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04; dalje u tekstu: ZOMPO) premda se prema čl. 1. st. 1. ZOMPO taj zakon primjenjuje supsidijarno „ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.“ Stoga, kada državni odvjetnik prigovara da je izostalo obrazloženje je li izručenik osuđen u odsutnosti glede uvjeta za izručenje iz čl. 17. Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju od 29. lipnja 2010. (dalje u tekstu: Ugovor), u pravu je da su  izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje je trebalo utvrditi sukladno odredbama spomenutog Ugovora.

Nadalje, premda činjenični opis djela nije nužan sastojak izreke pobijanog rješenja, izostanak opisa djela u obrazloženju rješenja priječi provjeru navoda prvostupanjskog suda o postojanju obostrane kažnjivosti odnosno da ne postoje zapreke za izručenje.

Konačno, osnovano državni odvjetnik zamjera prvostupanjskom sudu da uvjeti iz čl. 37. ZOMPO, koje je prvostupanjski sud naveo samo u obrazloženju,  trebaju biti sastavni dio izreke rješenja kojim se odobrava izručenje jer tako sastavljena izreka proizvodi određene pravne posljedice na temelju koje ministar pravosuđa, sukladno čl. 57. ZOMPO-a donosi rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno razmotriti jesu li ispunjene pretpostavke za izručenje o čemu će dati jasne i potpune razloge kako je ukazano ovom odlukom. Ako prvostupanjski sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za izručenje, u izreci rješenja će navesti pravni akt, presudu, radi čijeg izvršenja se traži izručenje N. M., a kako se izručenik nije odrekao načela specijaliteta, u izreku je potrebno unijeti i odredbe tog načela.

Zagreb, 22. veljače 2018.