Broj: Kž 106/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi s čl. 33. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 31. siječnja 2018. broj Ik I-884/17-13, u sjednici održanoj 1. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba zatvorenika I. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem, temeljem čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), a ispravno po čl. 159. st. 3. ZIKZ-a u vezi čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odbijen je kao neosnovan osobni prijedlog zatvorenika I. V. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 15 godina i 10 mjeseci na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Kv-108/10 (K-7/03) od 1. rujna 2010. (pravomoćna 15. listopada 2010.) zbog kaznenih djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. i drugih KZ/97. Kazna mu teče od 19. veljače 2003., a predviđeni iste te kazne je 19. prosinca 2018.

              Protiv tog rješenja žali se osobno zatvorenik, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da ovaj sud „donese pozitivno rješenje o mom uvjetnom otpustu“.

              Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust pozivajući se prvenstveno na njegovu raniju osuđivanost, karakteristike njegove osobnosti, kao i neujednačeni tijek izdržavanja kazne.

              Naime, prema podacima u spisu predmeta, zatvorenik je do sada višekratno osuđivan, pa i zbog istovrsnih kaznenih djela protiv života i tijela za koje sada izdržava kaznu. Pri tome, osuđivan je na kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju (konkretno 1997. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina i osam mjeseci, između ostalog, zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH) koje očito nisu polučile željenu svrhu preodgoja.

              Osim toga, zatvorenik je tijekom izdržavanja kazne zatvora stegovno tretiran u čak 19 navrata, a posljednji puta u Zatvoru u Zagrebu 19. siječnja 2017. Trenutna razina uspješnosti provođenja programa izvršavanja kazne zatvora je procijenjena na razinu „zadovoljava“, a kriminalni recidiv je vjerojatan zbog čega Kaznionica u Lepoglavi ocjenjuje da molbu zatvorenika za uvjetni otpust treba odbiti.

              Zbog izloženog, a neovisno o tome što je zatvorenik pokazao stanoviti pozitivan pomak u ponašanju za vrijeme izdržavanja kazne budući da tijekom posljednje godine nije stegovno tretiran te je bio radno angažiran i pokazao uspješne rezultate, treba imati u vidu negativna mišljenja Kaznionice, PU Koprivničko-križevačke te Centra za socijalnu skrb K., kao i činjenicu da zatvorenik do sada nije koristio izvankaznioničke pogodnosti.

              Stoga, neovisno o mogućnosti postpenalnog prihvata zatvorenika u kući njegove majke, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na I. V. nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 59. st. 2. KZ/11, odnosno da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11 te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

              Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u tom rješenju nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. ožujka 2018.