Broj: Kž 163/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11, u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 23. prosinca 2014. br. K-9/14, u sjednici održanoj dana 06. ožujka 2018., u nazočnosti branitelja optuženika Ž. G., odvjetnika iz S.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu, proglasio je krivim opt. D. K. za dva kaznena djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11, i za jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, iz čl. 118. st. 1. KZ/11, u vezi čl. 34. KZ/11, na način opisan u izreci pobijane presude i na temelju istih zakonskih odredbi, primjenom čl. 49. KZ/11, utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 počinjeno na štetu ošt. D. O., kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, za kazneno djelo iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 počinjeno na štetu ošt. S. L., kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1., u vezi čl. 34. KZ/11, počinjeno na štetu ošt. J. J., kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je primjenom čl. 51. KZ/11, opt. D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca, u koju je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. lipnja do 30. rujna 2013.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11, od opt. D. K. oduzet je jedan nož na preklop s crnim metalnim rukohvatom, ukupne dužine 20 cm, s natpisom „ELFNOUVKEY“-BO75.

 

Na temelju čl. 145. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08-I.) (ispravno bi bilo na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-I.), optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka za provedeno vještačenje 2.300,00 kn i paušalni iznos od 1.000,00 kn.

 

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. D. K. „...osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju“.

 

Žalbu je podnio i opt. D. K. putem branitelja Ž. G., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili preinači u odluci o kazni „...primjenom uvjetne osude sa nešto dužim rokom kušnje“.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženika, Ž. G., odvjetnika iz S., a u odsutnosti opt. D. K. i državnog odvjetnika, sukladno odredbi čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08-II.), budući da nisu pristupili iako su uredno izvješteni o sjednici vijeća.

 

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08-II.

 

Žalbe državnog odvjetnika i opt. D. K. nisu osnovane.

 

Optuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-II, pri čemu parafrazirajući sadržaj te zakonske odredbe, ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da postoji proturječnost između onoga što se navodi o razlozima o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Suprotno takvim paušalnim tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni i bez proturječnosti a suglasni su i sa sadržajem dokaza izvedenih tijekom postupka, te istaknuti prigovori koje žalitelj označava kao navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka predstavljaju zapravo prigovore u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se razmotriti i ocijeniti kod obrazlaganja te žalbene osnove.

 

Prema tome, protivno navedenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kaznena djela ubojstva u pokušaju, na štetu oštećenih D. O. i S. L., te kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, počinjenog na štetu ošt. J. J., za koja djela je optuženika proglasio krivim na način opisan u izreci pobijane presude, te pobijana presuda ne sadrži nejasnoće na koje neosnovano ukazuje optuženik, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio zakon kada je opisane radnje koje je optuženik poduzeo prema navedenim oštećenicima, pravno označio kao kaznena djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. KZ/11, odnosno kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje zaključke je dao logične i uvjerljive razloge, koji se temelje na pravilnoj analizi rezultata provedenog dokaznog postupka, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Protivno navodima optuženika koji se odnose na prigovore u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, prije svega iskaza oštećenika, zaključio da je optuženik postupao s ciljem ubojstva oštećenika D. O. i S. L., odnosno s ciljem da teško tjelesno ozlijedi J. J., pri čemu je nakon prethodnog sukoba unutar disco kluba, kako i sam kaže pristao na obračun sa ošt. D. O. kada su izašli iz disco kluba, pa se u takvoj situaciji optuženik ne može pozivati na postupanje u nužnoj obrani, te prvostupanjski sud pravilno cijeni da je obrana optuženika da je postupao u nužnoj obrani neosnovana i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti te je u suprotnosti sa u osnovi suglasnim iskazima oštećenih D. O., S. L. i J. J.

 

Za istaknute zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, dao iscrpne i valjane razloge, nakon pravilne ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prema tome, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te za svoje zaključke dao jasne i valjane razloge i pravilno primijenio kazneni zakon na tako utvrđeno činjenično stanje, pa njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

 

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni smatrajući da je prvostupanjski sud prevelik značaj dao utvrđenim olakotnim okolnostima, a nije na primjeren način cijenio postojeće otegotne okolnosti na strani optuženika.

 

Zbog odluke o kazni, žali se i optuženik smatrajući da mu je odmjerena previsoka kazna, jer sud nije pravilno cijenio niz olakotnih okolnosti, prije svega činjenicu da se na raspravi ispričao oštećenicima, koji su to prihvatili, da je u međuvremenu promijenio način života te se ukrcao na strani brod i da je u međuvremenu položio ispite za zapovjednika jahte kategorije B (jahta do 500 BT).

 

Protivno tako suprotstavljenim zahtjevima stranaka u odnosu na izrečenu kaznenu sankciju, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, kako u odnosu na pojedina kaznena djela tako i one jedinstvene za djela u stjecaju, pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima – uredno ponašanje nakon počinjenog djela, činjenicu da uredno polaže ispite za stjecanje dozvole za trećeg oficira na brodu, da je bio smanjeno ubrojiv, da je izrazio iskreno kajanje i da do sada nije osuđivan – cijeneći ih naročito izraženim olakotnim okolnostima – kao i utvrđene otegotne okolnosti – iskazanu upornost i bezobzirnost prema oštećenicima- pa imajući sve navedeno u vidu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud, suprotno razlozima istaknutim u žalbama stranaka, pravilno odmjerio kako pojedinačne tako i jedinstvenu kaznu, te je opravdano očekivati da će se upravo takvim kaznama ostvarit svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-II, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-II, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Zagreb, 06. ožujka 2018.