Broj: Kž 98/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika G. A., zbog kaznenog djela iz članka 121/a-2. KZ Republike Albanije, odlučujući o žalbi izručenika G. A., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2018. br. Kv II-1189/17 (Kir-1212/17), u sjednici održanoj 06. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba izručenika G. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama, sadržanim u odredbama čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMP) za izručenje Republici Albaniji, izručenika G. A., sina H. i I. rođ. G., rođ. ... u Turskoj, drž. Turske, s prebivalištem u Kraljevini Nizozemskoj, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci izrečene presudom koju čine presuda Okružnog suda u Tirani br. 1394 od 03. lipnja 2014. i presuda Apelacionog suda u Tirani br. 1181 od 17. lipnja 2015. zbog počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 121/a-2. Kaznenog zakona Republike Albanije.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik G. A., putem branitelja I. S., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz sadržaja podnesene žalbe, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i izručenje odbije, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), jer da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprave i same te isprave, odnosno da rješenje uopće nema razloga odnosno da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje radi izvršenja kazne zatvora, iz čl. 34. ZOMP-a, odnosno da nema zapreka za izručenje iz čl. 35. ZOMP-a, za koje zaključke koji se temelje na podacima iz vjerodostojne dokumentacije, prije svega iz molbe za izručenje, koja je precizirana relevantnim podacima u Izvještaju Ureda Državnog tužiteljstva prvostupanjskog suda u Tirani od 09. studenog 2017. (list 207-211 spisa), prvostupanjski sud daje opravdane razloge, pa i da se radi o kazni zatvora izrečenoj za počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja, iz čl. 121/a-2. Kaznenog zakona Republike Albanije, koje odgovara kaznenom djelu nametljivog ponašanja iz čl. 140. domaćeg KZ/11, (Kazneni zakon „Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), koje razloge u cijelosti prihvaća Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Nije u pravu žalitelj niti kada prigovara da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer suprotno tome na temelju podataka u spisu prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio da je Republika Albanija zatražila izručenje osuđenika G. A. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci izrečene presudom koju čine presuda Okružnog suda u Tirani br. 1394 od 03. lipnja 2014. i presuda Apelacionog suda u Tirani br. 1181 od 17. lipnja 2015. zbog počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 121/a-2. Kaznenog zakona Republike Albanije; da je utvrđen identitet izručenika; da isti nije državljanin Republike Hrvatske; da kazneno djelo za koje je osuđen nije počinjeno na teritoriju Republike Hrvatske; da kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 121/a-2. KZ Republike Albanije za koje se traži izručenje, po svom zakonskom opisu (list 209 spisa) odgovara kaznenom djelu nametljivog ponašanja iz čl. 140. KZ/11; te da nije nastupila zastara izvršenja kazne niti prema pravu Republike Albanije (predmetna presuda je pravomoćna 17. lipnja 2015.), a zastara izvršenja kazne u ovom slučaju nastupa protekom pet godina od izrečene kazne (list 210 spisa), niti je nastupila zastara izvršenje kazne prema odredbi čl. 83. st. 1. alineja šesta KZ/11 (izrečena kazna se zbog zastare ne može izvršiti kad protekne šest godina od izrečene kazne u trajanju do jedne godine).

              Kako se u ovom sudskom postupku utvrđuje tek je li udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, a sukladno čl. 57. ZOMP, rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje donosi Ministar pravosuđa, to će se kod donošenja te odluke cijeniti i okolnosti na koje se poziva žalitelj, da bi njegovim izručenjem Republici Albaniji bili ugroženi njegov život ili sloboda zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, koje paušalno i bez konkretnih argumenata ističe u žalbi.

U skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te da na štetu izručenika nije povrijeđen kazneni zakon.

              Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 06. ožujka 2018.