Broj: Kž 110/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buga Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. N., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2018. broj Kv-I-21/18 (K-61/17), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba optuženog A. N., ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. N., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv optuženog A. umjesto A. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. N. po braniteljima, R. Č. i Š. M., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Č. & p. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je osnovana.

 

Naime, osnovano optuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja zanemario uputu iz rješenja ovog suda od 31. siječnja 2018. broj II Kž 37/2018-4 kojim je ukinuto ranije rješenje prvostupanjskog suda od 31. kolovoza 2017. broj Kov-64/17 o određivanju istražnog zatvora protiv njega, time što nije potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u postupku na koja je upozoren i da iz tog razloga nije mogao pravilno procijeniti jesu li ispunjene sve pretpostavke za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a potom i može li se svrha tog istražnog zatvora ostvariti primjenom drugih blažih mjera. Na taj način, prvostupanjski je sud pri donošenju pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 489. stavkom 3. ZKP/08.

 

Naime, prema pobijanom rješenju, sud prvog stupnja temelji svoju odluku o postojanju opasnosti od bijega ili skrivanja u suštini nespornim činjenicama da se radi o strancu, koji nije vezan za područje Republike Hrvatske i koji je bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske kroz dulje razdoblje od više od šest godina. Pri tome, sud prvog stupnja ima u vidu da je optuženik Republici Hrvatskoj postao dostupan sa slobode, nakon uhićenja po europskom uhidbenom nalogu, jer mu je nakon što se suglasio s pojednostavljenim postupkom izručenja i nakon što se odrekao primjene načela specijalnosti, ekstradicijski pritvor zamijenjen jamstvom, pod uvjetom da se dobrovoljno preda nadležnim tijelima Republike Hrvatske, što je on i učinio. Kraj takvog stanja stvari, doista je odlučna činjenica, koju je sud prvog stupnja propustio utvrditi, je li optuženik znao da se protiv njega vodi postupak u Republici Hrvatskoj ili ne, kao i je li i na koji način i s koje adrese bio pozivan prije donošenja rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu od 3. studenog 2011. broj Kio-I-160/11 kojim je protiv njega određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1 ZKP/97. Naime, saznanje optuženika za postupak protiv njega, odnosno izostanak takve informacije, kao i razlozi za to, bitne su okolnosti o kojima ovisi i odluka o postojanju uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točku 1. ZKP/08., a potom i o eventualnoj mogućnosti primjene drugih blažih mjera. Pri tome, vezano za mogućnost primjene blažih mjera, s obzirom na sadržaj pobijanog rješenja, prema kojem sud prvog stupnja smatra da se ponuđenim jamstvom ne bi mogla ostvariti svrha istražnog zatvora, treba naglasiti da sud, ako smatra da su ispunjene pretpostavke za primjenu te mjere (jer smatra da se svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. može ostvariti primjenom jamstva), donosi odluku o zamjeni istražnog zatvora jamstvom, pri čemu za prosudbu svrhovitosti te mjere nije vezan ponudom optuženika, kako to čini sud prvog stupnja, nego visinu jamstava određuje prema odredbi članka 102. stavka 2. ZKP/08., s obzirom na težinu kaznenog djela, osobne okolnosti te imovno stanje optuženika. U protivnom, kada smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom blažih mjera (a ne samo ponuđenim jamstvom), sukladno članku 124. stavku 3. ZKP/08 dužan je određeno i potpuno navesti razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom.

 

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na to da je pobijano rješenje ukinuto zbog formalno pravnih razloga, ovaj drugostupanjski sud se nije upustio u ocjenu osnovanosti činjeničnih utvrđenja koje se također pobijaju žalbom optuženika.

 

U ponovljenom postupku odlučivanja o istražnom zatvoru, prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju te otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Pri tome će sud pravilno utvrditi i detaljno obrazložiti okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega ili skrivanja optuženika, posebno vodeći računa o tome je li optuženik imao saznanja o vođenju kaznenog postupka protiv njega, u protivnom koji su razlozi izostanka takvog saznanja, kao i jesu li prethodno određivanju istražnog zatvora (pritvora) iskorištena sva realno raspoloživa sredstva osiguranja njegove nazočnosti. Zatim će, postupajući osobito žurno, sukladno odredbi članka 122. stavka 3. ZKP/08., donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će u svim njegovim dijelovima i valjano obrazložiti uvažavajući odredbe članka 124. ZKP/08. o sadržaju rješenja kojim se određuje istražni zatvor.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. ožujka 2018.