Broj: Kž 119/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. M., zbog kaznenih djela  iz čl. 250. st. 2. i drugih Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. siječnja 2018. broj Kv-I-119/2017, u sjednici održanoj 8. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              U povodu žalbe izručenika M. M., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II.              Uslijed odluke pod I., žalba izručenika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu je utvrdio da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje stranca M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela  iz čl. 250. st. 2. i drugih Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine povodom potvrđene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KT 000 2564 od 28. ožujka 2013. i to za ona kaznena djela za koja je Kraljevina Švedska dala dopuštenje za daljnje izručenje pa tako:

 

1. organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 06. listopada 2006. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina,

 

2. organizirani kriminalitet i urota radi počinjenja ubojstva tijekom kasnijeg dijela 2006. godine u Trebeviću, Bosna i Hercegovina,

 

3. organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 24. kolovoza 2007. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

 

4. organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 29. lipnja 2009. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina te pranje novca u Bosni i Hercegovini i Srbiji,

 

5. organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 30. kolovoza 2005. u Han Pijesku, Bosna i Hercegovina,

 

6. organizirani kriminalitet i teška pljačka, dana 09. studenog 2005. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.

 

Protiv tog rješenja izručenik podnosi žalbe po svojim braniteljima F. R., odvjetniku iz Z., te S. G., odvjetniku iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i utvrdi kako nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje stranca (žalba po branitelju F. R.), odnosno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (žalba po branitelju S. G.).

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba izručenika M. M. je bespredmetna.

 

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nalazi da je u pobijanom rješenju ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i proturječna svojim razlozima zbog čega se ispravnost pobijane odluke ne može s uspjehom ispitati, a, za sada, niti prihvatiti.

 

Naime, prvostupanjski je sud postupao povodom zamolbe Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine od 16. rujna 2015. broj 22-50-51/15 Pov kojom je zatraženo izručenje stranca M. M. sudbenim tijelima Bosne i Hercegovine radi vođenja kaznenog postupka zbog svih kaznenih djela navedenih u potvrđenoj optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 28. kolovoza 2013. te radi provođenja istrage zbog kaznenog djela organiziranog kriminala iz čl. 250. KZ BiH u vezi s kaznenim djelom ubojstva iz čl. 166. KZ FBiH.

 

S obzirom da je Kraljevina Švedska, temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga, prethodno izručila M. M. R. H. zbog izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 9 godina, na koju je bio osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-us-25/08 od 3. veljače 2010. (u obnovljenom postupku osuđen presudom toga suda broj K-us-15/15 na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci), pri čemu se tražena osoba M. M. nije odrekao načela specijalnosti, to je, sukladno čl. 41. st. 1. toč. c) Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarnima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15 – u daljnjem tekstu: ZPSKS), putem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražena i dobivena suglasnost Vlade Kraljevine Švedske kojom se, u smislu čl. 38. st. 2. toč. 6. ZPSKS-a dopušta djelomična reekstradicija M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine za pojedina kaznena djela počinjena prije predaje tražene osobe Republici Hrvatskoj temeljem europskog uhidbenog naloga.

 

Naime, prema odluci Vlade Kraljevine Švedske od 20. srpnja 2017. (list 44 spisa) dopušteno je daljnje izručenje M. M. za pojedina kaznena djela koja su sada izrijekom navedena u izreci pobijanog rješenja, dok je istovremeno odbijeno dati suglasnost u odnosu na ostala kaznena djela obuhvaćena zamolbom Bosne i Hercegovine za izručenje. Navedeno konstatira i prvostupanjski sud u razlozima pobijanog rješenja navodeći pobliže za koja kaznena djela Kraljevina Švedska nije dala suglasnost (list 3, IV. pasus obrazloženja), zbog čega posljedično zaključuje da u odnosu na ta kaznena djela "nisu udovoljene zakonske pretpostavke za daljnje izručenje M. M. Bosni i Hercegovini".

 

Međutim, iako se u obrazloženju pobijanog rješenja, de facto, djelomično odbija zamolba Ministarstva pravde BiH za izručenje (u odnosu na kaznena djela za koja Kraljevina Švedska nije dala suglasnost), ista odluka nije sadržana u izreci tog rješenja što dovodi do proturječja između izreke i razloga obrazloženja.

 

Naime, prema čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – u daljnjem tekstu ZOMP) nadležni sud, ako utvrdi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, rješenjem odbija izručenje, a kada ono postane pravomoćno, sud ga dostavlja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske koje će o odluci suda izvijestiti državu moliteljicu, bez donošenja bilo kakve druge odluke o molbi za izručenje, dakle, sudska odluka o odbijanju izručenja (ovdje djelomičnog) ima konstitutivni značaj i ona isključuje predaju osobe državi moliteljici. Nasuprot tome, ako nadležni sud utvrdi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, pravomoćno rješenje dostavlja ministru pravosuđa koji samostalno odlučuje o tome hoće li ili neće dopustiti izručenje.

 

Osim toga, ovisno o vrsti odluke koja se donosi povodom zamolbe za izručenje, postoji i različiti način preispitivanja njezine zakonitosti budući da se rješenje kojim se utvrđuje ispunjenje zakonskih pretpostavki za izručenje ispituje samo povodom podnesenih žalbi u smislu čl. 56. st. 2. ZOMP-a, dakle, ovisi o volji stranaka, dok se rješenje o odbijanju zamolbe za izručenje uvijek mora ispitati po službenoj dužnosti na način da se isto bez odgađanja dostavlja Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji će, sukladno čl. 55. st. 1. ZOMP-a, odluku potvrditi, ukinuti ili preinačiti.

 

Slijedom izloženog, dakle, izreka pobijanog rješenja je manjkava i nerazumljiva te je u suprotnosti s razlozima danim u obrazloženju zbog čega je pobijano rješenje, u povodu podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti i sukladno čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Posljedično, žalba izručenika postala je bespredmetna.

 

Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te će voditi računa o tome da, u slučaju ispunjena zakonskih pretpostavki za izručenje, izručenik uživa pravo na primjenu načela specijaliteta iz čl. 37. st. 1. ZOMP-a koje uvjete treba navesti u izreci novog rješenja, osim ako se izručenik tog prava izrijekom ne odrekne.

 

Zagreb, 8. ožujka 2018.