Broj: Kž 34/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. prosinca 2017. broj Kir-2053/17, u sjednici održanoj 8. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, na temelju  čl. 86. st. 1. u vezi čl. 10. st. 1. i 2. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno je da se iz spisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu br. K-DO-160/17, IS-DO-64/17 izdvajaju: zapisnik o prepoznavanju okrivljenika PU Zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta, br. 511-19-11/2-43-K-121/17 od 5. listopada 2017 - po svjedoku D. Š. (list 96-97 spisa), zapisnik o prepoznavanju okrivljenika PU Zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta, br. 511-19-11/2-43-K-121/17 od 5. listopada 2017 – po svjedoku D. Š. (list 98-99 spisa), zapisnik o prepoznavanju okrivljenika PU Zagrebačke, Službe općeg kriminaliteta, br. 511-19-11/2-43-K-121/17 od 5. listopada 2017 – po svjedoku M. B. (list 100-101spisa), fotodokumentacija prepoznavanja (list 187-190 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom fotografiranja tijeka prepoznavanja (list 191 spisa), posebno izvješće PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj 511-19-10/2-K-226 /17 od 7. prosinca 2017. i izvješće PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od 6. prosinca 2017. (list 380 i 381 spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sucu istrage „na ponovno rješavanje.“

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba  nije osnovana.

Državni odvjetnik prigovara da je prvostupanjski sud propustio provjeriti je li „suštinski došlo do povrede okrivljenikovog zajamčenog prava na obranu ili je došlo samo do formalnih propusta“ koji dokazne radnje prepoznavanja ne čine nezakonitim.

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Osnovano je prvostupanjski sud temeljitom i podrobnom argumentacijom, ispravno zaključio da su dokazne radnje prepoznavanja nezakoniti dokazi u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.

Za žalitelja nije sporno da je okr. R. K. prije radnji prepoznavanja uručena pisana pouka o pravima kojom je uključena i pouka  o pravu na branitelja. U žalbi se ne osporava ni utvrđenje prvostupanjskog suda da u zapisnicima o prepoznavanju, niti u bilo kojem drugom zapisniku koji je sačinila policija u vezi s ovim dokaznim radnjama, prije prepoznavanja nije unesena izjava okrivljenika odriče li se prava na branitelja.

Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja citirao sve relevantne zakonske norme kojima je propisan način provođenja dokazne radnje prepoznavanja iz čl. 301. ZKP/08, poglavito kada je predmet prepoznavanja okrivljenik. U tom slučaju nužno je okrivljenika poučiti o pravu na branitelja koji može prisustvovati prepoznavanju te se „na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 273. stavka 2., 3. i 5.“ ZKP/08. Iz jasnog teksta zakonske norme nesumnjivo slijedi da je tijelo koje provodi radnju prepoznavanja (ovdje policija) bilo dužno postupiti prema čl. 273. st. 2., 3. i 5. ZKP/08, pa tako i sačiniti odnosno unijeti izjavu okrivljenika o njegovoj odluci glede prava da branitelj bude prisutan prepoznavanju. Smisao je ovih zakonskih normi, učinkovito i stvarno osigurati okrivljeniku pravo na stručnu pomoć branitelja, te istovremeno, poduzimanjem svih tako zakonom određenih radnji, prigovore okrivljenika o povredi prava na branitelja svesti na najmanju moguću mjeru.

Naime, okrivljenik tvrdi da mu je policija uskratila pravo da branitelj bude prisutan radnji prepoznavanja i da se prava na branitelja nije izrijekom odrekao.  Imajući na umu dužnost postupanja nadležnih tijela kako je zakonom propisano u spomenutim odredbama, poglavito imperativnu normu o potrebi postojanja materijalnog traga u pisanoj formi na zapisniku o danim upozorenjima o pravu na branitelja i izričitoj izjavi okrivljenika, što ovdje nedostaje, osnovano je sud prvog stupnja, i bez dodatnih provjera na koje upire žalitelj, zaključio da je došlo do povrede zajamčenih prava obrane.

Valja dodati da dokazne radnje prepoznavanja nisu provedena ni u skladu s čl. 3. st. 3(c) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (dalje u tekstu: Direktiva), a upravo su odredbe spomenute Direktive prenesene u pravni poredak Republike Hrvatske Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 70/17; dalje u tekstu: ZID ZKP/08-VII) koji je bio na snazi u vrijeme provođenja radnji.

Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

Zagreb, 8. ožujka 2018.