Broj: Kž-eu 4/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. J., zbog kaznenog djela iz članka 29.a stavka 1. i drugih Zakona o prometu opojnih droga i sredstava i članka 27. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2017. broj Kv-eu-16/2017, u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog P. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom je pod točkom I. izreke utvrđeno da je osuđeni P. J., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi, osuđen presudom Okružnog suda Kleve, broj 120 KLs-204 Js 662/15-2/16 od 7. travnja 2016., pravomoćnom istog dana, zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz članka 29.a stavak 1. i dr. Zakona o prometu opojnih sredstava i članka 27. i dr. Kaznenog zakonika SR Njemačke, na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci (1643 dana), jer je 23. studenog 2015. putovao iz Z. u Nizozemsku i na povratku je krijumčario u Njemačku, kao vozač osobnog motornog vozila Volvo S60 preko saveznog autoputa ..., kao što je znao, u skrovištu iza zadnjeg sjedala, veliku količinu opojne droge koja je bila namijenjena za profitabilnu preprodaju i to 2587 g MDMA, 43 g kokaina, 4744 g amfetamina i 1946 g dostatina te ih uzeo odobravajuće u obzir za primitak kurirske naknade. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da kazneno djelo označeno u stavku I. izreke presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - u daljnjem tekstu: KZ/11), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 1 do 12 godina, dok je pod točkom III. izreke, na temelju članka 89. u vezi članka 91. stavak 1. točka 1. ZPSKS-EU, priznata presuda Okružnog suda Kleve, broj 120 KLs-204 Js 662/15-2/16 od 7. travnja 2016., pravomoćna istog dana te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci (1643 dana), zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz članka 29.a stavak 1. i dr. Zakona o prometu opojnih sredstava i članka 27. i dr. Kaznenog zakonika SR Njemačke, nad osuđenim P. J. Pod točkom IV. je na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenom P. J. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 23. studenog 2015. pa nadalje.

Protiv te je presude žalbu podnio osuđeni P. J. po branitelju K. Š., odvjetniku iz Z., žaleći se, kako ističe „na visinu presude“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „glede visine izrečene kaznenopravne sankcije na način da okrivljenom maksimalno ublaži kaznu“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba osuđenika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je prilikom priznanja presude i izvršenja kazne od strane domaćeg suda, sukladno čl. 91. ZPSKS-EU trebalo izreći znatno manju zatvorsku kaznu koja bi također ispunila svoju svrhu, budući je nadležni domaći sud u potpunosti postupio u skladu s navedenom zakonskom odredbom. Pritom posebno treba naglasiti da je nadležan sud za priznanje i izvršenje strane presude kojom je izrečena kazna zatvora pravilno postupio prema čl. 91. st. 5. i 6. ZPSKS-EU, jer kazna utvrđena na temelju domaćeg prava po vrsti i visini nije stroža od kazne izrečene presudom u državi izdavanja, već je upravo u skladu s predviđenim zakonskim okvirom za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2 KZ/11, a koja zakonska obilježja djela je nadležni sud priznao prema domaćem pravu, u odnosu na pravnu kvalifikaciju iz zaprimljene presude države izdavanja.

Druga je stvar, ako žalitelj u konkretnom slučaju smatra da su se nakon priznanja i izvršenja kazne iz strane sudske odluke pojavile okolnosti kojih nije bilo kad se priznavala i preuzimala strana presuda, ili sud za njih nije znao iako su postojale, a očito bi dovele do blaže osude, u kojem slučaju bi onda moguće bilo osnova za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka - obnove kaznenog postupka iz čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja takav prigovor žalitelja u konkretnom predmetu ni na koji način ne dovodi u pitanje zakonitost i opstojnost pobijane presude o priznanju i izvršenju presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode prema čl. 89. ZPSKS-EU, a što je ovdje slučaj.

Prema tome, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđeni P. J. pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. ožujka 2018.