Broj: Kž 121/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 7. veljače 2018. broj K-4/2016-17, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. B.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Bjelovaru je na temelju čl. 371. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) odbio kao neosnovan prijedlog opt. I. B. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje CD s telekomunikacijskim izlistima za korisnika I. B. iz omotnice na listu 1428 spisa i zahtjev Ravnateljstva policije Ur. broj:511-01-81-OGR-7/4-12-118D.P. od 29. lipnja 2012., na listu 1427 spisa te Odluka o deklasifikaciji dokumenata broj 511-01-74/13 OGR-889/12AB od 2. srpnja 2013. Ravnateljstva policije MUP-a RH na listu 2353-2356 spisa.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio opt. I. B. putem branitelja, Č. P., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene odredaba ZKP/08, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno, da se pobijano rješenje preinači i iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti u pobijanom rješenju navedeni dokazi.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama optuženika sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vezi čl. 495. ZKP/08 zbog toga što je u obrazloženju rješenja iznio samo razloge iz prijedloga optuženika za izdvajanje nezakonitih dokaza koji se odnose na povredu odredbe čl. 339. a. ZKP/08, a nije iznio i razloge koji se odnose na prijedlog optuženika za izdvajanje kao nezakonitih predmetnih dokaza jer su bili pribavljeni u odvojenom kaznenom postupku, godinu dana prije početka ovog kaznenog postupka.

Naime, odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obuhvaća takve postupovne povrede, tzv. apsolutne bitne povrede odredba kaznenog postupka, zbog kojih se presuda neizostavno mora ukinuti. Radi se o taksativno propisanim modalitetima povreda postupka (nerazumljvost izreke, izreka proturječna sama sebi ili razlozima presude, izostanak svih razloga ili izostanak razloga o odlučnim činjenicama, nejasnost razloga ili njihova znatna proturječnost, znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza) na koje sud drugog stupnja, bez obzira na navode žalbe, pazi i po službenoj dužnosti i to kako u odnosu na presude (čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08) , tako i u odnosu na rješenja (čl. 494. st. 4. ZKP/08).

Međutim, da bi se radilo o navedenoj povredi postupka iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08, uz ostvarenje nekog od propisanih modaliteta mora kumulativno biti ispunjen i zakonski uvjet da se presuda zbog toga ne može ispitati. Dakle, ako se unatoč ostvarenju nekih od propisanih varijanti povreda presuda ipak može ispitati, tada nije u pitanju ova postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja iznio razloge koji se odnose na sve odlučne činjenice iz čl. 10. ZKP/08 u vezi čl. 339.a. st. 9. ZKP/08 ukazujući zašto se ne radi o nezakonitim dokazima, tako da je rješenje posve razumljivo i da se ispitati.

Naime, optuženiku je sud prvog stupnja potpuno pravilno ukazao, pozivom na odredbe čl. 13. st. 1. i čl. 68. st. 1. i 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09) i da su sporni izlisti telefonskih kontakata opt. I. B. pribavljeni 29. lipnja 2012. u okviru radnji izvida iz čl. 207. st. 2. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13) za koje nije bio potreban nalog suca istrage.

Dakle, to što je 15. prosinca 2013. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 145/13 od. – dalje u tekstu: V. novela) u odredbi čl. 339.a st. 2. propisana obveza pribavljanja naloga suca istrage kada se od operatora javnih telekomunikacijskih usluga traži provjera telekomunikacijskih kontakata, ni u kom pogledu ne utječe na valjanost ovog dokaza koji je pribavljen na zakonit način u režimu ZKP/08 prije stupnja na snagu V. novele. Pri tome se sud prvog stupnja u argumentaciji tog utvrđenja ispravno pozvao na prijelaznu i završnu odredbu čl. 257. st. 1. navedenog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o kaznenom postupku (V. novele) u vezi toč. IV. izreke Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2012. („Narodne novine“ broj 91/12), iz koje slijedi da su valjane radnje i mjere koje su provedene sukladno odredbama ZKP/08 koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZKP/08.

Optuženik ova utvrđenja suda prvog stupnja ne dovodi u pitanje jer u žalbi u biti ustrajava na tvrdnjama iznijetim u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza, da su predmetni dokazi, imajući u vidu da je u vrijeme pokretanja i vođenja ovog kaznenog postupka (kaznena prijava podnesena 15. listopada 2014.) bio na snazi novelirani ZKP/08 („Narodne novine“ broj 145/13) i odredbu čl. 339. a. koja je propisivala obvezu pribavljanja naloga suca istrage, nezakoniti dokazi u smislu odredbe čl. 339. st. 9 ZKP/08, a što je u kontekstu svega naprijed navedenog potpuno neosnovano.

Prema tome, kada je sud prvog stupnja utvrdio da su predmetni dokazi, premda iz drugog kaznenog postupka i u vrijeme prije pokretanja ovog kaznenog postupka, zakoniti dokazi, nije bilo potrebe posebno iznositi i razloge koje implicira ovo pravilno utvrđenje o zakonitosti dokaza, jer je pitanje vremena pribavljanja ovih materijalnih dokaza (ne radi se o posebnim dokaznim radnjama) i okolnost da su pribavljeni u drugom kaznenom predmetu irelevantno u kontekstu odredbe čl. 10. ZKP/08.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana, niti je pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

Zagreb, 14. ožujka 2018.