Broj: Kž 58/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2017. broj K-72/17, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. B. Č. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. B. Č. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 230. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 osudio na kaznu zavora u trajanju od jedne godine koju je na temelju čl. 55. st. 1. zamijenio radom za opće dobro na način da je na temelju čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada.

 

Optuženik je upozoren u smislu odredbe čl. 55. st. 5., st. 6. i st. 7. na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

 

Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 18.000,00 kn te je utvrđeno da taj iznos predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario predmetnim kaznenim djelom, da taj iznos postaje vlasništvo Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da ga u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude isplati Republici Hrvatskoj.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež paušala u iznosu od 500,00 kn u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i troškova branitelja po službenoj dužnosti čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

 

Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna i optuženik, putem branitelja D. M., odvjetnika iz V. G., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci kaznenoj sankciji i da mu se izrekne uvjetna osuda.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Neosnovano se državni odvjetnik i optuženik žale zbog odluke o kaznenoj sankciji jer je sud prvog stupnja optuženiku pravilnom primjenom odredbi o sudskom ublažavanju izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju je primjenom odredbe čl. 55. KZ/11 zamijenio radom za opće dobro na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

 

Državni odvjetnik neosnovano, ne pobijajući pri tom u žalbi pravilnost utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika (priznanje, činjenicu da se nakon 15 minuta od počinjenja kaznenog djela sam prijavio, izraženo iskreno žaljenje i kajanje, mladost, socijalno stanje i obiteljske prilike), niti utvrđenje o nepostojanju otegotnih okolnosti, smatra da je optuženiku potrebno izreći strožu društvenu osudu, a ne alternativnu kaznenu sankciju, jer da je u pitanju teško kazneno djelo s elementima nasilja.

 

Međutim, iako je u pravu državni odvjetnik kada ukazuje na veliku pogibeljnost ovakvog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina i kada ukazuje na potrebu da izrečena kazna ostvari cilj kažnjavanja, u smislu postizanja individualne i generalne prevencije te da se njome ukaže i na pravednost kažnjavanja, u konkretnom je slučaju sud prvog stupnja optuženiku izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine opravdano zamijenio radom za opće dobro.

 

Naime, optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio star 22 godine, nije do sada osuđivan, a neposredno po počinjenju djela se predao policiji, što je nedvojben dokaz da je odmah shvatio da je pogriješio te je za to preuzeo odgovornost. Sve ovo, uz naprijed navedene olakotne okolnosti koje se odnose na obiteljske prilike (brine se o bolesnim roditeljima i mlađem bratu) i imovinske prilike (vlasnika obrta) te kajanje koje je izrazio uz ispriku oštećenicama koje treba cijeniti iskrenim, što sve ukazuje da se radi o incidentnom ponašanju kod optuženika te da u buduće više neće činiti kaznena djela.

 

Stoga optuženiku i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije potrebno izreći strožu društvenu osudu, zbog čega se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.

 

Međutim, s druge strane, nije osnovana niti žalba optuženika jer uvjetna osuda, koju kaznenu sankciju u žalbi predlaže, ne bi bila primjerena kaznena sankcija za ovo teško kazneno djelo koje je počinjeno uz upotrebu oružja.

 

Optuženik u žalbi ne ističe druge olakotne okolnosti osim onih koje je cijenio sud prvog stupnja, a koje bi opravdavale još blaže kažnjavanje, tako da je žalba zbog odluke o kazni također neosnovana.

 

Odluka o oduzimanju imovinske koristi je pravilno donesena na temelju, u izreci, citiranih propisa.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08, je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje se taksativno navode u toč. 1. citiranog propisa, niti je na optuženikovu štetu povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2. navedenog propisa, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. ožujka 2018.