Broj: Kž 78/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. studenog 2017. godine, br. K-19/2017, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018. godine, u prisutnosti opt. B. B. i branitelja optuženika, Ž. G. odvjetnika iz S.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba opt. B. B., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu presudom od 21. studenog 2017. godine, br. K-19/2017, proglasio je krivim opt. B. B., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva, iz čl. 110. KZ/11 i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od deset (10) godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenog 2016. godine do 23. prosinca 2016. godine.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika je oduzet pištolj marke M. –. W., call. 9 mm, tvorničkog broja 90007141.

 

Na temelju čl. 148. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 81.056,00 kn te u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenici P. Ć., M. Ć., J. Ć. i I. Ć. su sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškova kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem. Moli da se branitelj pozove na sjednicu vijeća.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. B. B. čija je nazočnost osigurana putem konferencijskog uređaja, te branitelja optuženika mr. sc. Ž. G., odvjetnika iz S., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti je bila uredno iskazana.

 

Žalba je osnovana.

 

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da se iz pobijane presude ne može zaključiti je li optuženik kritične zgode postupao s izravnom namjerom, neizravnom namjerom ili sa svjesnim odnosno nesvjesnim nehajem, upirući pritom na proturječnost u razlozima pobijane presude.

 

U navedenom optuženik nije u pravu, budući je optuženik proglašen krivim da je kazneno djelo ubojstva počinio s neizravnom namjerom, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude te iz obrazloženja u kojem nema proturječja na koje ukazuje žalitelj.

 

Daljnju postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik nalazi u navodu da postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

 

Tu se ukazuje na zaključke suda donesene na temelju provedenih vještačenja međutim, zaključci suda koji nemaju temelj u provedenim vještačenjima, ne znače da je ostvarena postupovna povreda na koju ukazuje optuženik, već se radi o prigovoru činjenične naravi, a što i proizlazi iz vrlo opširnog obrazloženja žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Stoga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Međutim, u pravu je optuženik da je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno.

 

S obzirom da očevidaca događaja nema, te da se optuženik ne sjeća samog načina opaljenja hica, što je rezultiralo smrtnim ishodom njegove djevojke A. Ć., prvostupanjski sud zaključak o postupanju optuženika sa neizravnom namjerom temelji na ostalim provedenim dokazima.

 

Pri tome na temelju tih dokaza slaže vlastitu sliku događa i proizvoljno zaključuje o postupcima optuženika, iako provedeni dokazi za to ne pružaju dovoljno osnova.

 

Nije sporno da je provedenim biološkim vještačenjem molekularno-genetskom analizom brisa izuzetog s usta cijevi predmetnog pištolja i oko 2 cm iz unutrašnjosti cijevi pištolja utvrđen DNA profil identičan DNA profilu pok. A. Ć.. Na temelju takvog nalaza prvostupanjski sud zaključuje da je nekako logički za prihvatiti tezu da je te večeri pok. A. Ć. nešto rekla optuženiku u kontekstu njihove veze, što on nije mogao prihvatiti, pa je za pretpostaviti da je u takvom stanju i reagirao i to najprije na način da je u usta oštećenice stavio predmetni pištolj, što je sasvim proizvoljan zaključak prvostupanjskog suda.

 

Navedeni nalaz, na koji se poziva prvostupanjski sud, ne daje osnova za takav zaključak, budući postoji i niz drugih mogućnosti kako su biološki tragovi oštećenice dospjeli u usta cijevi pištolja i u kojem trenutku, tim prije što je istim vještačenjem utvrđen i DNA profil oštećenice na tri komada streljiva.

 

Dakle, provedeno biološko vještačenje govori samo u prilog zaključka da je ošt. A. Ć. imala kontakt s predmetnim pištoljem i streljivom ali, za sada, nije utvrđeno na koji način i kada, pa se takav nalaz ne može tumačiti na štetu optuženika i na način kako to čini prvostupanjski sud.

 

S obzirom na nađene biološke tragove oštećenice na streljivu i činjenicu da je optuženik oštećenicu učio rukovati pištoljem, postavlja se pitanje je li oštećenica manipulirala tim pištoljem, jer optuženik u obrani tvrdi da nikada ne bi stavio metak u cijev i da misli da u pištolju nije bilo streljiva i takva obrana, za sada, nije s uspjehom osporena.

 

Ranije navedeni vlastiti zaključak suda o postupanju optuženika kritične zgode s pištoljem, a koji nije mogao biti utemeljen na provedenom biološkom vještačenju, prvostupanjski sud dovodi u vezu s nalazom psihologa koji da ističe latentnu agresivnost optuženika te njegovu impresioniranost nasiljem.

 

Navedena tvrdnja ne proizlazi iz zajedničkog psihijatrijsko-psihologijskog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr. sc. D. B. i mr. sc. D. D., spec. kliničke psihologije, već je psiholog to navela na raspravi (list 484 spisa), očigledno kada joj je predočen sadržaj mobitela optuženika i odgovarajući na pitanje suda što međutim, nije sa sigurnošću utvrđeno, budući pitanje nije konstatirano kao niti činjenica upoznavanja psihologa sa sadržajem mobitela, a niti iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sadržaj mobitela prezentiran na raspravi.

 

Međutim, kako niti obrana ne osporava da je optuženik čitao razne članke vezane i uz nasilje ISIL-a, postavlja se pitanje je li to samo za sebe dovoljno da se prihvati zaključak prvostupanjskog suda o latentnoj agresivnosti optuženika i njegovoj impresioniranosti nasiljem, a kada bi se navedeno i prihvatilo, sporno je, je li to dovoljno da se postupanje optuženika kritične zgode okarakterizira kao postupanje s namjerom, makar i neizravnom.

 

Jedino što je nesporno utvrđeno u ovom postupku je činjenica da je oštećenica zadobila jedan prostrjel kroz prsni koš, pucanjem iz pištolja, što je rezultiralo smrtnim ishodom, sa udaljenosti usta cijevi od površine kože oko 60 do 105 cm i da se oružje iz kojeg je izvršeno opaljenje projektila, nalazilo ispred oštećenice i to lijevo i gore. U momentu ispaljenja projektila oštećenica je bila u nižem položaju bilo stojećem ili sjedećem, pri čemu je prednja lijeva strana prsnog koša bila okrenuta prema ustima cijevi, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja dr. sc. A. A., vještaka sudske medicine, a što se žalbom niti ne osporava.

 

Također je nesporno utvrđeno, a na temelju zapisnika o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja da je optuženik bio taj koji je kritične zgode pucao.

 

Za sada bi to bili dokazi koji bi ukazivali na objektivni učin djela, ali uz sve sporne zaključke suda u odnosu na ostale dokaze, na koje je ukazano u ovoj odluci, krivnja kao subjektivni odnos počinitelja prema djelu je, za sada, sporna. Sporno je i je li takav objektivni učin djela dovoljan za zaključak o njegovom subjektivnom elementu na način kako to zaključuje prvostupanjski sud.

 

Naime, intelektualna sastavnica neizravne namjere, kao oblika krivnje, za koju je optuženik proglašen krivim je određena kao svijest o mogućnosti počinjenja djela, a voljna kao pristajanje na djelo, što, za sada, nije utvrđeno.

 

Stoga osnovano žalba optuženika osporava utvrđeno činjenično stanje ukazujući na mogućnost da bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o prouzročenju smrti iz nehaja, kada počinitelj lakomisleno misli da do posljedice neće doći ili će je moći spriječiti dakle, ne pristaje na počinjenje djela pri čemu žalitelj upire i na harmoničan odnos optuženika i oštećenice i vezu bez konflikata o čemu su iskazivali i roditelji oštećenice.

 

S obzirom na sve navedeno, prihvaćena je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, pri čemu će vrlo detaljno ispitati vještake na sve sporne okolnosti na koje je ukazano, nakon čega će njihovom detaljnom analizom, kako svakog za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, donijeti zaključak o objektivnom i subjektivnom elementu kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, izbjegavajući pri tome vlastite konstrukcije koje nemaju podloge u provedenim dokazima.

 

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. ožujka 2018.