Broj: Kž 122/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. E., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 12. veljače 2018. broj Ik I-21/2018, u sjednici održanoj 15. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika G. E. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, na temelju čl. 157. st. 1. i čl. 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03-pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ-a) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. E.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik bez naznake žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust unatoč pozitivnog mišljenja Kaznionice u V., imajući na umu da će zatvorenik 3/4 kazne zatvora izdržati 5. srpnja 2018., odnosno da istek kazne nastupa 12. rujna 2019., uz ocjenu kako je se ne može osnovano očekivati da zatvorenik više neće činiti kaznena djela te da se svrha kažnjavanja „postiže ne samo izricanjem kazne zatvora, već i načinom i duljinom njezina izvršavanja“.

Zatvorenik u žalbi ističe kako kroz vrijeme od četiri godine, koliko je boravio na slobodi nakon ukidanja istražnog zatvora do početka izdržavanja kazne, nije „došao u iskušenje za počinjenjem novog ili sličnog kaznenog djela“ zamjerkom da su u potpunosti zanemarena  pozitivna mišljenja kaznionice i probacijskog ureda.

Protivno navodima iz žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog za uvjetni otpust, ocjenom da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora imajući na umu trajanje zatvorske kazne od četiri godine i devet mjeseci na koju je zatvorenik osuđen zbog dva kaznena djela protiv života i tijela, odnosno da je do isteka kazne preostalo više od jedne godine.

Stoga i po ocjeni ovog suda, unatoč pozitivnog mišljenja kaznionice utemeljenom na urednom tijeku izdržavanja kazne, osiguranom postpenalnom prihvatu, kritičnosti zatvorenika prema počinjenim kaznenim djelima i pozitivnim planovima za budućnost, valjalo je odbiti njegov prijedlog za uvjetni otpust što nije zapreka za odlučivanje o uvjetnom otpustu pokrenutom povodom prijedloga u smislu čl. 158.a ZIKZ-a.

Slijedom navedenog, kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. ožujka 2018.