Broj: Kž 126/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene C. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene C. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 16. veljače 2018. broj Kv I-49/2018-6 (K-10/2017-337), o produljenju istražnog zavora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optužene C. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene C. P. te podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnoj M. V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optužene C. P. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena C. P. po branitelju D. Š., odvjetniku iz P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Ujedno je u žalbi zatraženo da se branitelja optuženice pozove na sjednicu vijeća ovog drugostupanjskog vijeća. No, ovom zahtjevu žaliteljice nije udovoljeno, jer se prema odredbi članka 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi protiv rješenja ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. kojim je propisana obveza izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženica ne navodi konkretnu žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na bitnu povredu odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., obrazlažući to navodima da u pobijanom rješenju nisu valjano i dostatno obrazložene opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv nje.

Međutim, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optužene C. P., kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke, te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i da u takvim okolnostima nema uvjeta za primjenu drugih blažih mjera. Takav svoj zaključak sud prvog suda je obrazložio dostatnim i odgovarajućim razlozima, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Također, neosnovane su i žalbene tvrdnje kojima optuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza pobliže navedenih u pobijanom rješenju, a tim više što su optužnica i prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije potvrđeni, pa je neosnovana žalba optuženice kojom ona problematizira vjerodostojnost nalaza psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Naime, kako joj je već odgovoreno i ranijim rješenjima, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, sud se nije ovlašten upuštati u ocjenu vjerodostojnosti pojedinog dokaza, jer je to ovlast raspravnog vijeća, koje će vodeći računa o takvim prigovorima, analizirati i ocijeniti sve izvedene dokaze, a potom i odlučiti o postojanju ili nepostojanju optuženičine kaznene odgovornosti.

Nadalje, postojanje posebnih pretpostavki, koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive iteracijske opasnosti, i po ocjeni ovog suda, proizlaze iz nalaza psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja povezanog s okolnostima počinjenja kaznenog djela koje se optuženici stavlja na teret potvrđenom optužnicom. Naime, način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela teškog ubojstva optuženičinog trogodišnjeg sina i njezini naknadni postupci usmjereni na prikrivanje djela, upućuju na bezobzirnu upornost, a time i visok stupanj kriminalne volje kod optužene C. P. Prema nalazu vještaka, optuženica, koja ne boluje ni od kakve duševne bolesti ili poremećaja koji ima psihotičnu dimenziju, osoba je dubokog poremećaja ličnosti, niskog praga tolerancije na frustracije uslijed čega često reagira impulzivno i agresivno, dok struktura njezine ličnosti, prema vještacima, upućuje na mogućnost počinjenja novog težeg kaznenog djela.

Prema tome, uzimajući u obzir brojnost, kakvoću i značaj navedenih razloga, i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je protiv optuženice i dalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha u konkretnoj situaciji ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08. Pri tome, iako žaliteljica, upirući na svoje zdravstveno stanje (prije svega na višegodišnje psihijatrijsko liječenje), osporava vjerodostojnost provedenog psihijatrijskog vještačenja, izričito ne problematizirajući prikladnost uvjeta u kojima se nalazi u istražnom zatvoru, ipak treba odgovoriti da joj se odgovarajuća liječnička skrb može pružiti i u okviru istražnog zatvora, što je i učinjeno u tijeku postupka.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženice nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. ožujka 2018.