Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 152/2018-4 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 152/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. G. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93 – pročišćeni tekst, 35/93 – ispravak, 108/95, 16/96 – pročišćeni tekst i 28/96 – dalje u tekstu: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 1. ožujka 2018. broj Ik I-3/2018-13, u sjednici održanoj 21. ožujka 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) uvjetno je otpustio zatvorenika M. G. sa izdržavanje kazne zatvora u trajanju od dvije godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 11. rujna 2017., broj K-Rz-1/17 zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, s tim da uvjetni otpust započinje u trenutku otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, tj. do 2. kolovoza 2018.

 

Na temelju čl. 60. st. 2. u vezi čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11 zatvoreniku su određene posebne obveze javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Zadru, Probacijskom uredu u Zadru i Policijskoj postaji ...

 

Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno, da se preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je potpuno pravilno prihvatio prijedlog Zatvora u S. koji se temelji na odredbi čl. 158. a. st. 1. ZIKZ-a te je zatvoreniku M. G. odobrio uvjetni otpust utvrđujući pravilno da su za to ispunjeni zakonski uvjeti.

 

Naime, kraj činjenice da je zatvorenik prema izvješću Zatvora u S. primjernog ponašanja, da nije stegovno tretiran, da ima osiguran postpenalni prihvat i da mu je preostao mali dio neizdržane kazne zatvora, činjenice koje u žalbi ističe državni odvjetnik, a odnose se na pitanje prebivališta zatvorenika, nemaju taj značaj koji im žalba pridaje.

 

Naime, zatvorenik je naveo da će za vrijeme uvjetnog otpusta živjeti u svojoj kući u S., na području grada Z., zbog čega su mu i određene obveze javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Zadru, Uredu za probaciju Zadar i Policijskoj postaji .... Prema tome, ako zatvorenik tako ne postupi postoji mogućnost opoziva uvjetnog otpusta, tako da pitanje prebivališta u kontekstu kako ga postavlja državni odvjetnik ne dovodi u dvojbu pravilna utvrđenja suda prvog stupnja.

 

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić