Broj: Kž-eu 9/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. T. zbog kaznenog djela iz pog. 3. čl. 1. i 11. i dr. Kaznenog zakona Kraljevine Švedske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 16. listopada 2017. broj Kv-eu-2/17-9, u sjednici održanoj 21. ožujka 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog N. T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu odlukom pod toč. I. je utvrdio da je osuđenik N. T. državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u V., trenutno na izdržavanju kazne zatvora u kazneno-popravnoj ustanovi K., N., Kraljevina Švedska, presudom Prvostupanjskog suda Luleå Jedinice za kaznene postupke od 20. travnja 2016., broj 375-16, koja je postala pravomoćna 22. lipnja 2016. kada je potvrđena presudom Drugostupanjskog suda za područje Gornji Norrland, Odjel 4, broj B 419-16, zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, pog. 3 čl. 1 i 11 te pog. 23 čl. 1 Kaznenog zakona Kraljevine Švedske osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina (2920 dana).

Odlukom pod toč. II. izreke pobijane presude je utvrđeno da kazneno djelo pokušaja ubojstva, pog. 3 čl. 1 i 11 te pog. 23 čl. 1 Kaznenog zakona Kraljevine Švedske sadrži bitna obilježja kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11), za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od najmanje 5 (pet) godina.

Odlukom pod toč. III. je na temelju odredbe čl. 89. u vezi čl. 91. st. 1. toč. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 i 102/17 - dalje: ZPSKS-EU) priznata presuda Prvostupanjskog suda Luleå, Jedinice za kaznene postupke od 20. travnja 2016., broj 375-16, koja je postala pravomoćna 22. lipnja 2016. kada je potvrđena presudom Drugostupanjskog suda za područje Gornji Norrland, Odjel 4, broj B 419-16, te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 godina (2920 dana) zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, pog. 3 čl. 1 i 11 te pog. 23 čl. 1 Kaznenog zakona Kraljevine Švedske nad osuđenikom N. T.

Odlukom pod toč. IV. je na temelju čl. 98. st. 2. ZPSKS-EU osuđeniku N. T. u izrečenu kaznu zatvora je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 12. veljače 2016., pa nadalje.

Protiv te je presude žalbu podnio osuđenik, putem braniteljice, T. M. Š., odvjetnice iz K., ne označujući iz kojih žalbenih osnova pobija prvostupanjsku presudu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, nastavno: ZKP/08) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi svojim prigovorima ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja na temelju kojih je priznao stranu presudu i odredio da se ima izvršiti kazna zavora u trajanju od osam godina koja je osuđeniku izrečena tom presudom.

Naime, pitanje koji je režim uvjetnog otpusta za osuđenika povoljniji, zemlje izdavanja ili države izvršenja, ne utječe na donošenje odluke o priznanju i preuzimanju izvršenja jer je to pitanje regulirano odredbom čl. 101. st. 2. ZPSKS-EU.

Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja kazna zatvora u trajanju od osam godina koja je izrečena stranom presudom zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju nije po svojoj prirodi i trajanju u neskladu s domaćim pravom, u smislu odredbe čl. 91. st. 5. ZPSKS-EU, tako da nikakvo usklađivanje predmetne kazne nije bilo potrebno.

Žalitelj promašeno problematizira pitanje nepostojanja osuđenikove suglasnosti za premještaj jer je on državljanin Republike Hrvatske u kojoj ima prebivalište, tako da u smislu odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZPSKS-EU u konkretnom slučaju njegova suglasnost za premještaj nije niti potrebna.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 je utvrđeno da nisu počinjene povrede taksativno navedene u tom propisu, na temelju čl. 482. ZKP/08 presuđeno je kao u dispozitivu.

Zagreb, 21. ožujka 2018.