Broj: Kž-eun 7/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu izvršenja europskog uhidbenog naloga protiv tražene osobe D. J. zbog kaznenog djela iz članka 1. stavka 1. i drugih Zakona o sprječavanju zlouporabe opojnih droga Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe D. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 2. ožujka 2018. broj Kv-eun-6/2018-7, u sjednici održanoj 21. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tražene osobe D. J. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem je, na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17.; dalje: ZPSKS-EU), odobrena predaja tražene osobe D. J. sudbenim vlastima (Savezne) Republike Njemačke na temelju europskog uhidbenog naloga kojega je izdalo Državno tužiteljstvo Deggendorf, Savezna Republika Njemačka pod brojem 10 Js 7192/17, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela ilegalne prodaje opojnih droga i psihotropnih tvari iz članka 1. (1)., članka 3. (1) No. 1., 30. (1) No. 4. Zakona o sprječavanju zlouporabe opojnih droga i članka 25. stavka 2. Kaznenog zakona, koje djelo je i činjenično opisano (točka 1. izreke).

 

Predaja tražene osobe D. J. je, na temelju članka 29. ZPSKS-EU, odobrena pod uvjetima: da se tražena osoba bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje; da tražena osoba bez dopuštenja Republike Hrvatske ne može biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora; da tražena osoba bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora (točka II. izreke).

 

Na temelju članka 35. stavaka 1. i 2. ZPSKS-EU određeno je da će predaju tražene osobe D. J. nadležnim pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. (točka III. izreke).

 

Na temelju članka 35. ZPSKS-EU prema traženoj osobi D. J. produljen je istražni zatvor, tako da isti može trajati do izvršenja rješenja o njegovoj predaji (točka IV. izreke).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba D. J. po braniteljici, odvjetnici B. T., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ukine pobijano [rješenje] Županijskog suda u Vukovaru broj Kv-eun-6/2018 Kir-eun-3/2018 od 02. ožujka 2018. godine“.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

             

Tražena osoba u žalbi tvrdi da on „nije nikada bio u Njemačkoj i nije nikada dogovarao sa okrivljenicima prodaju droge niti je sudjelovao u njezinom pakiranju“, da „nije vlasnik osobnog automobila niti prikolice kojom je prevezena droga“ te da, „unatoč tome što tražena osoba nije sudjelovala u izvršenju ovog kaznenog djela, smatra da je kazneno djelo za traženu osobu kako je to navedeno u Europskom uhidbenom nalogu počinjeno u Republici Srbiji“ pa zaključuje da „nije bilo osnove za izručenje tražene osobe Republici Njemačkoj“.

 

Međutim, načelo uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije temelj je pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije, kako je to proklamirano i člankom 3. ZPSKS-EU, zbog čega u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga nije dopušteno preispitivati zakonitost odluke na temelju koje je on izdan, odnosno postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela koje je pretpostavka izdavanja europskog uhidbenog naloga donesenog radi vođenja kaznenog postupka. Zbog toga su citirani navodi žalbe tražene osobe kojima se u ovome postupku osporava počinjenje tog kaznenog djela neosnovani.

 

Tvrdnjama da je predmetno kazneno djelo počinjeno u Republici Srbiji tražena osoba zapravo ističe da je to djelo počinjeno izvan teritorija države izdavanja europskog uhidbenog naloga.

 

Međutim, iz činjeničnog opisa radnji predmetnog kaznenog djela sadržanog u europskom uhidbenom nalogu proizlazi da su supočinitelji tražene osobe D. J., D. G. i D. P., upravo po njegovom nalogu na teritorij Savezne Republike Njemačke uvezli 49,9 kilograma droge marihuane, i to u prikolici priključenoj na vozilo koje im je on stavio na raspolaganje. Stoga je, prema odredbi članka 9. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), mjesto počinjenja ovog kaznenog djela (i) Savezna Republika Njemačka, neovisno o tome gdje se nalazila tražena osoba kada je navedenim supočiniteljima naložila prijevoz droge iz Kosova u Njemačku.

 

Konačno, pretpostavka primjene odredbe članka 21. stavka 1. točke 2. podtočke b) ZPSKS-EU, koju citiranom tvrdnjom o mjestu počinjenja djela sugerira žalitelj, jest i da se europski uhidbeni nalog odnosi na djela počinjena izvan teritorija države izdavanja za koja domaće pravo ne dopušta kazneni progon, a nedvojbeno je da to ovdje nije slučaj.

 

Zbog navedenog, žalbenim tvrdnjama tražene osobe nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu tražene osobe nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom iznesenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, odbijena žalba tražene osobe D. J. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. ožujka 2018.