Broj: Kž 511/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Žarka Dundovića, Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. D. K., te optuženikovih roditelja S. i A. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. lipnja 2017. broj K-4/2015, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2018., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovih branitelja, odvjetnika Lj. P. V. i G. M.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaćaju se žalbe opt. D. K. i optuženikovih roditelja S. i A. K., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. D. K. da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude u odnosu na ošt. I. J. počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 1. KZ/11, a u odnosu na ošt. M. D. kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 1. i 5. u svezi čl. 34. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 1. KZ/11 u odnosu na ošt. I. J. na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i devet godina, a za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 1. i 5. u vezi čl. 34. KZ/11 u odnosu na ošt. M. D. na temelju tog zakonskog propisa utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina, te je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od tridesetosam godina, u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. srpnja 2014. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11 od opt. D. K. oduzet je jedan lovački nož sa natpisom „USA design“, ukupne dužine 28 cm, širine oštrice 16 cm i jedan lovački nož sa drvenom drškom s izrezbarenim likom jelena sa rogovima na dršci ukupne dužine 20 cm, dužine oštrice 10 cm sa futrolom.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. D. K. obvezan je na naknadu efektivnih troškova kaznenog postupka u iznosu od 53.059,74 kn, kao i troškove paušala u iznosu od 2.000,00 kn.

 

Protiv tog presude žalbu je osobno podnio opt. D. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Optuženik je podnio žalbu i putem branitelja Lj. P. V., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda, te branitelja G. M., odvjetnika iz R., a zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U žalbama branitelja optuženika zatraženo je da ih se, kao i optuženika obavijesti o održavanju sjednice vijeća. U korist optuženika žalbu su podnijeli i njegovi roditelji S. i A. K., sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez posebnog žalbenog prijedloga.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izreknu strože pojedinačno utvrđene kazne, a potom i stroža jedinstvena kazna zatvora.

 

Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, uz prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika u žalbama, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik i njegovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici su neposredno bili nazočni optuženikovi branitelji Lj. P. V. i G. M., te optuženik čija nazočnost je osigurana putem konferencijskog video uređaja, dok uredno izviješteni državni odvjetnik sjednici nije nazočio, tako da je sjednica vijeća u odnosu na njega, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.

 

Žalba optuženika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

 

Budući su osobna žalba optuženika, kao i žalbe njegovih branitelja, te žalba koju su u korist optuženika podnijeli njegovi roditelji podnesene dijelom iz istih žalbenih osnova, one su razmotrene kao jedinstvena žalba optuženika.

 

U pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje, na kojem se temelji pobijana presuda, pogrešno utvrđeno, pri čemu posebno dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda izveden na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja o stanju ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja djela, a sve to vezano uz provedene dokaze koji se odnose na utvrđenje istaknute odlučne činjenice.

 

Naime, prije svega valja naglasiti da sud prvog stupnja u pobijanoj odluci, iako ih djelomično i sumarno interpretira, uopće ne daje ocjenu iskaza svjedoka A. B., M. M. i V. M., koji su dobro poznavali optuženika i imali saznanja o njegovu ponašanju prije počinjenja djela i kojima je, a kako to proizlazi iz stanja spisa, optuženik opisivao svoje subjektivno stanje i osjećaje, u okviru kojih je govorio o mračnim stvarima, demonima, glasovima i sotonizmu, pri čemu su ti svjedoci bili suglasni u tvrdnji da je optuženik pritom bio potpuno neagresivna i povučena osoba. Vjerodostojnost iskaza navedenih svjedoka prvostupanjski sud uopće ne ocjenjuje, te ih propušta analizirati i dovesti u bilo kakvu vezu sa psihičkim stanjem optuženika, a sve to u odnosu na zaključak iz provedenog psihijatrijskog vještačenja o stanju optuženikove ubrojivosti.

 

Nadalje, iskaz majke optuženika S. K., koja također opisuje optuženikovo „čudno“ ponašanje određeno vrijeme prije počinjenja djela, a koje se djelomično odnosi i na njegovo liječenje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi niti interpretira niti o njemu daje svoju analizu i ocjenu vjerodostojnosti. Prema tome, sve iskaze naprijed spomenutih svjedoka sud je trebao ocijeniti u okviru činjenica koje su značajne za utvrđivanje okolnosti ponašanja optuženika prije počinjenja djela, te ih barem posredno dovesti u vezu, budući o njima može ovisiti postavljanje dijagnoze, sa nalazom i mišljenjem provedenog psihijatrijskog vještačenja. U tu svrhu, od psihijatrijskih vještaka, prvostupanjski je sud također prethodno trebao zatražiti da se detaljno i određeno očituju o značaju iskaza navedenih svjedoka, u dijelu u kojem opisuju optuženikovo ponašanje prije djela, te da se potom vještaci decidirano izjasne da li to može biti, ili je bilo od utjecaja na utvrđeno psihičko, odnosno psihijatrijsko stanje optuženika tempore criminis.

 

S tim u vezi, također treba primijetiti da u spisu postoji i određena medicinska dokumentacija o liječenju optuženika još tijekom 2011. iz koje proizlazi da je optuženik pregledavan i liječen od strane liječnika psihijatra i psihologa, pri čemu je posebno izostala ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza svjedoka H. S. V., koja se bavila liječenjem optuženika prije počinjenja djela, kao i svjedoka dr. A. B. i dr. S. P. koje su se bavile liječenjem optuženika u zatvorskoj bolnici nakon počinjenog djela i koje su u tom smislu iznosile svoje profesionalne medicinske stavove i dijagnoze vezane za njegovo psihičko stanje, a što također može biti značajno za utvrđenje konačne procjene duševnog zdravlja optuženika. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju propustio detaljno analizirati navedene dokaze, a potom ih kao takve prezentirati psihijatrijskim vještacima i pritom istima naložiti da se u kontekstu donošenja nalaza i mišljenja u pogledu ubrojivosti optuženika, posebno referiraju na njihov značaj.

 

Nakon sveobuhvatne analize i ocjene vjerodostojnosti iskaza navedenih svjedoka, te medicinske dokumentacije za optuženika bilo je potrebno provesti detaljno suočenje svih u postupku ispitanih psihijatrijskih vještaka, a posebno vještake Psihijatrijske bolnice V. i Neuropsihijatrijske bolnice P., obzirom na njihove potpuno oprečne nalaze u odnosu na utvrđeno stanje ubrojivosti optuženika.

 

Prema tome, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je činjenično stanje u pobijanoj presudi, za sada, pogrešno utvrđeno.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

 

Prije svega detaljno će ispitati već ispitane svjedoke, pri čemu posebno na okolnost optuženikovog ponašanja i psihičkog stanja neposredno prije počinjenja kaznenog djela, pa nakon što da svoju ocjenu vjerodostojnosti tih iskaza, kao i medicinske dokumentacije za optuženika, te dokaze prezentirati psihijatrijskim vještacima da se o njima očituju u smislu njihova značaja za zaključak o naknadnoj simulaciji psihopatoloških sadržaja za potrebe obrane optuženika te za ocjenu i utvrđivanje stanja njegove ubrojivosti tempore criminis, te u tom dijelu, suočiti psihijatrijske vještake. Ovisno o rezultatima tog suočenja i danih mišljenja psihijatrijskih vještaka, po potrebi provesti i novo psihijatrijsko vještačenje ubrojivosti optuženika na jednom od medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj.

 

Iz naprijed navedenih razloga prihvaćena je žalba optuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće, radi čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetnom.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08, trebalo je riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. ožujka 2018.