Broj: Kž 140/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, Žarka Dundovića, Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika te optuženikovih roditelja S. i A. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. lipnja 2017. broj K-4/2015., u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Na temelju članka 484. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv optuženog D. K. produljuje se istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci od 5. lipnja 2017. broj K-4/2015., optuženi D. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. i pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 5. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako od tih djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 38 (tridesetiosam) godina, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. srpnja 2014. pa nadalje.

Na sjednici drugostupanjskog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske razmatrane su žalbe podnesene protiv navedene presude Županijskog suda u Rijeci te je prihvaćanjem žalbi optuženog D. K. i njegovih roditelja S. i A. K., pobijana presuda ukinuta.

S obzirom na to da se u trenutku odlučivanja na drugostupanjskoj sjednici optuženi D. K. nalazi u istražnom zatvoru, vijeće je, postupajući sukladno članku 484. stavku 3. ZKP/08., po službenoj dužnosti ispitalo postoje li i dalje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika.

Ukidanjem prvostupanjske presude prestali su razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

No, vijeće ovog suda utvrđuje da je istražni zatvor protiv optuženika i dalje neophodan iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer se odlučne okolnosti za primjenu te mjere u međuvremenu nisu izmijenile.

Naime, i dalje postoji odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. K. počinio kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. i pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 5. u vezi s člankom 34. KZ/11., a što proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci od 9. siječnja 2015. broj KMP-DO-9/14. i dokaza na kojima se ta optužnica temelji, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Nadalje, one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženi D. K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno, dovršiti pokušano, prije svega, proizlaze iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik tereti potvrđenom optužnicom, kao i njegovih osobnih svojstava.

Naime, optuženik se tereti da je u cilju da liši života I. J., u hodniku stana nožem mu zadao više uboda u tijelo, a kada ga je ovaj ranjavan pokušao izgurati iz stana i zatvoriti ulazna vrata, udarcem tijela vrata izbacio iz ležišta i u hodniku mu ponovno nožem nanio brojne ubode, nakon kojih je oštećenik uz jake vriskove i zvanje upomoć pobjegao u dnevni boravak i na balkon, da bi zatim vidjevši, a ne očekujući u stanu I. djevojku M. D., kako bi spriječio M. da ga prijavi i da ne bude otkriven uslijed njenog dozivanja upomoć, u namjeri da je liši života nožem na nju nasrnuo ubadajući je u tijelo i prsa, ne prestajući usprkos njenom plaču i moljenju da prestane i da ih ne ubije, nakon čega je kada je M. D. uz vrisak i plač zazvala I. da joj pomogne, ponovno na njega nožem nasrnuo ubadajući ga nemilice u prsa i tijelo, pri čemu je I. J. ranjavan uspio izaći na vanjski hodnik da bi zatražio pomoć, gdje je I. zadao zadnje ubode, ukupno preko 40 uboda koje je isti zadobio, među kojima i najmanje tri smrtonosna, od kojih je na stubištu ostao ležati mrtav u lokvi krvi, nakon čega se vratio u stan do dnevnog boravka gdje je ranije iz hodnika ranjena otpuzala M. te, iako je ista u strahu za svoj život nepomično ležala praveći se da je mrtva, zadao joj još dva uboda nožem u vrat, pri čemu je M. D. zadobila ukupno 15 ubodnih i reznih rana, među kojima osobito teške i po život opasne ubodne radne prsnog koša od kojih bi preminula da joj život nije spašen hitnom medicinskom intervencijom. Opisani način počinjenja upućuje na iznimnu upornost i bezobzirnost u terećenom ponašanju te na vrlo visok stupanj kriminalne volje na strani optuženika u počinjenju kaznenih djela s elementima nasilja.

Pored toga, bez obzira na određena nesuglasja među njima, prema nalazima i mišljenjima psihijatrijskih vještaka koji su u tijeku postupka vještačili optuženika, on je osoba kod koje postoji poremećaj osobnosti te osoba s niskom pragom tolerancije na frustracije, latentno agresivna, s mogućnošću impulzivnih i pretjeranih emocionalnih reakcija.

Prema ocjeni ovog vijeća, sve navedene okolnosti u svojoj međusobnoj povezanosti, a dovodeći ih u vezu i s podacima u spisu predmeta iz kojih proizlazi da je optuženik, kada je saznao da M. D. nije umrla, rekao da će „to riješiti kada izađe“ te da će i svog prijatelja, ako bude govorio protiv njega, također „riješiti“, unatoč optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na njegovoj strani, zbog čega je protiv optuženog D. K. i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Imajući na umu značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano kazneno djelo, ovo vijeće smatra da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Jednako tako, vodeći računa o načelu razmjernosti, a imajući na umu težinu i brojnost optuženiku na teret stavljenih kaznenih djela, visinu kazne koja se u postupku može očekivati te potrebu trajanja istražnog zatvora, kao i odredbe o maksimalnom trajanju istražnog zatvora iz članka 133. stavaka 1., 3. i 4. ZKP/08., načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. također za sada nije ugroženo.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 127. stavka 5. i članka 484. stavka 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2018.