Broj: Kž 145/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 13. veljače 2018. broj Ik I-20/18-10, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. K. koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 29. kolovoza 2017., broj Kv-472/17 zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. KZ/97 i čl. 236. st. 1. KZ/11. Zatvorenik je kaznu počeo izdržavati 28. svibnja 2017., a kazna mu ističe 4. rujna 2018.

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik osobno ne navodeći žalbenu osnovu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da činjenično osporava zaključak prvostupanjskog suda da je njegov prijedlog za uvjetni otpust neosnovan, pa predlaže da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, te da mu nije jasno kako prvostupanjski sud izvodi zaključak da kod njega još nije ostvarena svrha kažnjavanja, budući da kaznu zatvora izdržava uredno, da je radno aktivan i nalazi se na poluotvorenom odjelu kaznionice, nije stegovno kažnjavan, ocijenjen je ocjenom uspješan, te koristi izvankaznioničke pogodnosti. Stoga, protivno stavu prvostupanjskog suda, budući osim navedenih okolnosti ima osiguran i postpenalni prihvat, smatra da mu treba odobriti uvjetni otpust.

Iz izvješća Kaznionice u Turopolju proizlazi da je zatvorenik do sada u četiri navrata osuđivan, pri čemu jednom zbog istovrsnog kaznenog djela. Nadalje, da zatvorenik sada kaznu izvršava uredno, ocijenjen sa ocjenom uspješan, nije stegovno tretiran, nalazi se na poluotvorenom odjelu, međutim, vjerojatnost recidiva zbog ranije osuđivanosti i kriminaliziranosti ne može se isključiti. S obzirom na iznijete okolnosti, te suprotno tvrdnjama iz žalbe, uz neriješen postpenalni prihvat i zaposlenje, kao i nedovoljne učinke aktualne kazne, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti za odobravanje uvjetnog otpusta.

Imajući u vidu izraženo mišljenje Kaznionice u Turopolju i razloge prvostupanjskog suda iznesene u pobijanoj odluci, te žalbene prigovore zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik D. K. nastavi s izdržavanjem kazne, radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Stoga, suprotno tvrdnjama iz žalbe, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno zaključio kada je odbio prijedlog zatvorenika D. K. za uvjetni otpust, jer za određivanje uvjetnog otpusta u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. ožujka 2018.