Broj: Kž 141/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. F., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. ožujka 2018. broj Kv I-17/18-5, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj u sjednici održanoj 28. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog N. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv optuženog N. F., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. (ispravno bi bilo stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. F. po branitelju, odvjetniku M. H., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih je podnosi te predlaže ukinuti rješenje o produljenju istražnog zavora.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika i dalje postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi već iz činjenice da je optužnica protiv njega potvrđena. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, jer je osnovni uvjet potvrđivanja optuženice postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela koje se optužnicom stavlja na teret. Pri tome nije sporno, da se u konkretnoj situaciji prvotno radilo o obostrano dobrovoljnom spolnom odnosu, na što se upire u žalbi, ali i da se optuženika tereti da je, nakon što mu je žrtva rekla da ne želi nastaviti spolni odnos s njim, uporabom sile izvršio spolni odnošaj.

Nadalje, neosnovano žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke, jer je taj sud pravilno utvrdio da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., proizlazi prije svega iz činjenice da se radi o specijalnom povratniku. Naime, činjenica da je optuženik već osuđivan zbog kaznenog djela silovanja na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, povezana s konkretnom optužbom, upućuje na zaključak o postojanju realno predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Kraj takvog stanja stvari nisu odlučne osobne prilike na koje u žalbi upire optuženik, tvrdeći da mu supruga i maloljetno dijete trpe financijski zbog njegovog zatvaranja jer ih nije u mogućnosti uzdržavati, iako ga je poslodavac spreman primiti na posao, tim više, što se radi o bitno istim osobnim i obiteljskim prilikama iz ranije pravomoćne presude (list 77 spisa) kojom je proglašen krivim zbog istog djela.

Nadalje, protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, početna važnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju koje je on bio zatvoren, vodeći računa o prethodno utvrđenim okolnostima, i nadalje opravdava primjenu mjere istražnog zatvora. Imajući pri tome na umu sve navedene okolnosti, bez obzira na činjenicu što je ovaj optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru nešto manje od četiri mjeseca, niti načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno. Naime, u svakoj konkretnoj situaciji potrebno je, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., voditi računa, ne samo o duljini trajanja istražnog zatvora u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela i očekivanom kaznom, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe. Osim toga, u konkretnoj situaciji, imajući na umu složenost postupka i poduzete radnje, ne može se tvrditi niti da tijela kaznenog postupka u njegovom vođenju nisu iskazala potrebnu marnost.

Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, da će se jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s uspjehom ostvariti istražnozatvorska svrha otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Naime, ocjenjujući mogućnost primjene drugih blažih mjera u konkretnom predmetu, i to prije svega činjenicu recidivizma, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika jedina prikladna mjera za ostvarenje svrhe tog zatvora.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. ožujka 2018.