Broj: Kž 143/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog J. G., okrivljenog O. I. i okrivljenog S. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 9. ožujka 2018. broj Kov-Us-1/2018-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog J. G., okrivljenog O. I. i okrivljenog S. P. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice kojom se okrivljenom J. G., okrivljenom R. J. i okrivljenom X. H. stavlja na teret počinjenje kaznenih djela protiv javnog reda, zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1 KZ/11. i počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 326. stavkom 1. KZ/11., okrivljenom A. K., okrivljenom I. K., okrivljenom A. H., okrivljenom A. G. i okrivljenom O. I., kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenjem kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 326. stavkom 1. KZ/11., a okrivljenom I. G., okrivljenom N. A., okrivljenom S. P., okrivljenom J. K. i okrivljenom A. M. kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog J. G., okrivljenog R. J., okrivljenog A. K., okrivljenog A. H., okrivljenog A. G., okrivljenog O. I. i okrivljenog S. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., a pravilno bi bilo i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), a u odnosu na okrivljenog A. B. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. U vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljenom J. G., okrivljenom R. J., okrivljenom A. K., okrivljenom A. H., okrivljenom A. G., okrivljenom O. I. i okrivljenom S. P. uračunato je vrijeme lišenja slobode u istražnom zatvoru od 13. lipnja 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. G. po branitelju, odvjetniku K. A. zbog bitne povrede odredaba o kaznenom postupku, s prijedlogom da „vijeće Vrhovnog suda RH usvoji žalbu i donese rješenje kojim ukida istražni zatvor okrivljeniku J. G. po svim osnovama i naloži da ga se odmah pusti na slobodu, podredno da se ukine istražni zatvor i eventualno odredi neka od mjera opreza ili pak da rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni O. I. po branitelju, odvjetniku B. K., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv njega ukine i zamijeni uz mjere opreza.

 

Naposljetku, žalbu je podnio i okrivljeni S. P. po braniteljici, odvjetnici Ž. K.-T., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor protiv njega uz primjenu „adekvatne mjere opreza iz članka 98. ZKP/08“.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Okrivljeni J. G. i S. P. u podnesenim žalbama tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Okrivljeni J. G. prigovara nedostatku razloga o postojanju osnovane sumnje da je počinio inkriminirana mu kaznena djela, a okrivljeni S. P. smatra da pobijano rješenje ne sadrži razloge o postojanju posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega, a da su dani razlozi proturječni. Međutim, protivno tvrdnjama ovih žalitelja, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postojanje osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja ih se tereti, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz dokaza pobliže navedenih u pobijanom rješenju, na kojima se podignuta optužnica temelji. Okrivljenom J. G. koji u podnesenoj žalbi prigovara nepostojanju dokaza iz kojih bi nedvojbeno bila razvidna i utvrđena osnovana sumnja treba odgovoriti da je za primjenu istražnog zatvora dovoljan tek relevantan stupanj osnovane sumnje, a da će se konačna odluka o postojanju ili nepostojanju kaznene odgovornosti, donijeti tek u daljnjem tijeku postupka, na temelju brižljive ocjene svih izvedenih dokaza. Osim toga, sud prvog stupnja ne temelji svoj zaključak samo na podignutoj optužnici, kako to sugerira žalitelj, već navodi konkretne dokaze, iz kojih izvodi zaključak o postojanju osnovane sumnje.

 

Okrivljeni J. G. u podnesenoj žalbi u suštini ne problematizira postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., no prigovara zaključku prvostupanjskog suda o nužnosti primjene te mjere. Međutim, imajući u vidu okolnosti počinjenja inkriminiranih mu kaznenih djela i osobne prilike ovog okrivljenika, povezane s podacima o njegovoj dosadašnjoj osuđivanosti i ovaj sud ocjenjuje da na strani ovog okrivljenika postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja djela zbog koje je nužno produljiti mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik nezaposlen i bez primanja, a iz podignute optužnice proizlazi da su terećena mu kaznena djela počinjena radi ostvarivanja imovinske koristi. Nadalje, podignutom optužnicom ovaj okrivljeni se tereti da je sa okrivljenim R. J. organizirao i vodio zločinačko udruženje, te sudjelovao u radnjama tog udruženja kojim je u devet navrata prebačeno 40 stranih državljana na područje Republike Hrvatske. Iz podataka u spisu razvidno je da se radi o kriminalnoj skupini s međunarodnim elementom, dok plan za kontinuiranim ilegalnim prebacivanjem stranih državljana preko granične crte i broj radnji za koje se tereti, upućuju na zaključak o velikoj upornosti i visokom stupnju kriminalne volje. Osim toga, prema podacima iz kaznene evidencije, radi se o osuđivanoj osobi, a iako se radi o osudama zbog različitih kaznenih djela, relevantno je da se kod počinjenja kaznenih djela teške krađe i zlouporabe opojnih droga radi o počinjenju kaznenih djela iz koristoljublja. Prema tome, ocjenjujući mogućnost primjene drugih blažih mjera u konkretnom predmetu, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv ovog okrivljenika i dalje nužna i jedina prikladna mjera za ostvarenje svrhe istražnog zatvora, te da se, s obzirom na značaj i kvalitetu izloženih razloga, svrha tog zatvora ne može ostvariti drugim blažim mjerama.

 

Okrivljeni O. I., prigovara zaključku prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene istražnog zatvora protiv njega, upirući na priznanje djela i svoje osobne prilike odnosno činjenicu da je otac šestoro maloljetne djece. Međutim, imajući u vidu da se radi o osobi koja samo povremeno ostvaruje prihode radom, a da se podignutom optužnicom tereti da je iz koristoljublja, u sastavu zločinačkog udruženja u dva navrata sudjelovao u ilegalnom prebacivanju 11 stranih državljana u Republiku Hrvatsku, kao i podatke o ranijoj osuđivanosti iz kojih je razvidno da je u dva navrata osuđivan zbog kaznenih djela teške krađe, i ovaj sud ocjenjuje da na strani ovog okrivljenika postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili sličnog djela, zbog čega mu je osnovano produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Značaj i kvaliteta ovih činjenica, iz kojih se zaključuje da je okrivljenik sklon činjenju kaznenih djela s ciljem pribavljanja sredstava za egzistenciju svoje obitelji i činjenica da podignutom optužnicom tereti za teže djelo od onih za koja je ranije osuđen, i ovaj sud dovode do zaključka da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta, obvezom redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz članka 98. stavka 2. točki 1., 3. i 5. ZKP/08., kako to u žalbi predlaže ovaj žalitelj.

 

Okrivljeni S. P., nezadovoljan zaključkom prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega, zbog iteracijske opasnosti, u žalbi upire na izrečeno priznanje djela, bolest supruge i djeteta zbog kojih je djela počinio naglašavajući da nije optužen zbog počinjenje djela u sastavu zločinačkog udruženja. Međutim, neovisno o vrsti kaznenih djela zbog kojih je optužen, okolnosti počinjanja tih djela, u vidu sudjelovanja u prevoženju i skrivanju četvorice stranih državljana koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku u organizaciji zločinačkog udruženja okrivljenih J. G. i R. J., a potom i samostalnog dogovaranja i organiziranja prebacivanja devetorice stranih državljana u Republiku Hrvatsku, upućuju na zaključak o postojanju upornosti ovog okrivljenika. Povezujući te okolnosti s činjenicom da se radi o osobi koja je osuđivana za različita kaznena djela, između ostalog i zbog povrede dužnosti uzdržavanja i protupravne eksploatacije rudnog blaga, u kojima se uočava vid sklonosti za pribavljanjem imovinske koristi činjenjem kaznenih djela, kraj činjenice da je, prema tvrdnjama tog okrivljenika, pribavljanje imovinske koristi zbog troškova liječenja djeteta i supruge bilo povod počinjenju inkriminiranih djela, tada i ovaj sud zaključuje da na strani ovog okrivljenika postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili sličnog djela zbog koje je nužno produljiti mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, očito je da ranije izrečene sankcije, kojima okrivljeni S. P. nije bio lišen slobode, nisu dostatno utjecale na otklanjanje iteracijske opasnosti kod ovog okrivljenika. Prema tome, ovaj sud zaključuje da i ovdje značaj i kvaliteta utvrđenih okolnosti, upućuje na to da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom drugih blažih mjera.

 

Sva trojica okrivljenika prigovaraju da njihovo daljnje zadržavanje u istražnom zatvoru predstavlja povredu načela razmjernosti, tvrdeći da se radi o anticipiranom izdržavanju kazne zatvora.

 

Prije svega, pregledom spisa utvrđeno je da su okrivljenici lišeni slobode 13. lipnja 2017., od kada se neprekidno nalaze u istražnom zatvoru iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. S obzirom na djela za koja su optuženi, okrivljenom J. G. i O. I. istražni zatvor na temelju članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08. do donošenja presude suda prvog stupnja može trajati dvije godine, a okrivljenom S. P. šest mjeseci. Međutim, s obzirom na to da se radi o djelima iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“, broj 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17.), u predmetu u kojem je rješenjem Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 6. prosinca 2017. broj A-1/17-14 (list 3974 spisa), rok za završetak istrage, određene rješenjem o provođenju istrage od 14. lipnja 2017. koje je postalo pravomoćno 24. kolovoza 2017., produljen za šest mjeseci tako da produljena istraga može trajati do 24. kolovoza 2018., to se na temelju članka 133. stavka 2. ZKP/08., sveukupno trajanje istražnog zatvora produljuje za vrijeme za koje je bila produljena istraga (konkretno, za 6 mjeseci prema naznačenom rješenju o produljenju roka istrage). Prema tome, do donošenja presude suda prvog stupnja, na temelju članka 133. stavaka 1. i 2. ZKP/08., istražni zatvor protiv okrivljenog J. G. i okrivljenog O. I. može trajati dvije godine i šest mjeseci (konkretno do 13. prosinca 2019.) a protiv okrivljenog S. P. godinu dana (konkretno do 13. lipnja 2018.).

 

Također, protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, prema ocjeni ovog suda, početna važnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju koje su ovi okrivljenici bili zatvoreni, vodeći računa o prethodno utvrđenim okolnostima, i nadalje opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv njih, bez obzira na činjenicu što su lišeni slobode nešto više od devet mjeseci. Naime, uvažavajući značaj i kvalitetu razloga koji opravdavanju daljnju primjenu istražnog zatvora protiv svakog od žalitelja ponaosob, ocjena je ovog suda da njihovo daljnje lišenje slobode, za sada, ne dovodi do povrede načela razmjernosti. Naime, u svakoj konkretnoj situaciji potrebno je, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., voditi računa, ne samo o duljini trajanja istražnog zatvora u razmjeru s težinom inkriminiranih kaznenih djela i očekivanom kaznom, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe određivanja istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe. Osim toga, u konkretnoj situaciji, imajući na umu broj poduzetih radnji i složenost postupka, a osobito broj okrivljenika i brojnost radnji koje im se stavljaju na teret, brojnost prikupljenih dokaza, ali i potrebu uvažavanja i osiguranja svih procesnih prava sudionika ovog postupka, što s jedne strane uključuje i dužnost žurnog postupanja, ali i efektivno omogućavanje sudjelovanja u postupku okrivljeniku koji ne govori i ne razumije jezik, ne može se tvrditi da tijela kaznenog postupka nisu postupala pažljivo. Osim toga, u daljnjem tijeku postupka sud će svakako imati u vidu, da je u vođenju ovog postupka u kojem su okrivljenici lišeni slobode u istražnom zatvoru, dužan postupati posebno marno.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. ožujka 2018.