Broj: Kž 151/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 14. ožujka 2018. broj Kov-11/18 (Kov-12/18) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Žalba okrivljenog A. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. B., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. za daljnja dva mjeseca. Nadalje, odlučeno je da istražni zatvor može trajati do izricanja nepravomoćne presude, time što je taj sud dužan svaka dva mjeseca od pravomoćnosti zadnjeg rješenja ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik, po branitelju odvjetniku R. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 3. ZKP/08., te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje ili podredno da se pobijano rješenje preinači i okrivljeniku ukine istražni zatvor ili da se on zamijeni nekom od predloženih mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenik tvrdi da je izreka pobijanog rješenja proturječna sama sebi i razlozima rješenja kao i da u rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Jednako tako, tvrdi da ne postoje pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da izostaju razlozi u pogledu mogućnosti primjene blažih mjera. Zbog svega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. No, po ocjeni ovog suda, iz izreke pobijanog rješenja je jasno da je okrivljeniku produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a prvostupanjski sud je takvu odluku, kao i odluku o tome da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera dao jasne, određene i dostatne razloge.

Nije u pravu žalitelj niti s daljnjom tvrdnjom da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., time što je u izreci pobijanog rješenja navedeno „da se istražni zatvor produljuje za dva mjeseca“. Naime, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, omaškom, navodi kako produljuje istražni zatvor za dva mjeseca, postupajući time protivno odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08. kojim je propisano da se nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora. Međutim, time nije učinjena pogreška koja bi utjecala na pobijano rješenje odnosno osnovanost istražnog zatvora, jer su rokovi istražnog zatvora propisani u članku 133. ZKP/08., a sud prvog stupnja je dužan, prema članku 131. stavku 3. ZKP/08. svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti, kako to u drugom dijelu izreke pravilno navodi prvostupanjski sud.

Osim toga, niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena kakva druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv okrivljenika postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa je neosnovana žalba okrivljenika zbog žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Okrivljenik u žalbi ne osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, a koju sud prvog stupnja pravilno utvrđuje na temelju dokaza, pobliže navedenih u pobijanom rješenju. Nadalje, prvostupanjski sud zaključak o postojanju realno predvidive opasnosti od ponavljanja djela s pravom temelji na nalazu vještaka psihijatra i podacima o dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika jer je okrivljenik višestruko osuđivan (riječ je o čak deset osuda), između ostalog i za kazneno djelo s elementom nasilja (tešku tjelesnu ozljedu) i jer prema nalazu vještaka psihijatra korištenje kombinacija lijekova kakvih je koristio tempore criminis (supstitucijske terapije Suboxonom i anksiolitika Normabel) upućuje na vjerojatnost od ponavljanja sličnih djela, s obzirom da takva uporaba lijekova pojačava impulzivnost. Prema tome, i po ocjeni ovog suda radi se o relevantnim i dostatnim razlozima zbog kojih je okrivljeniku pravilno produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Nadalje, okrivljenik, tvrdi da daljnji boravak u istražnom zatvoru predstavlja povredu načela razmjernosti te podredno ističe da se svrha tog zatvora može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza.

No, protivno tvrdnjama žalitelja, početna važnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju koje je zatvoren i nadalje opravdava primjenu te mjere. Naime, uvažavajući značaj i kvalitetu razloga koji opravdavanju daljnju primjenu istražnog zatvora iz citirane osnove, ocjena je ovog suda da njegovo daljnje lišenje slobode, kraj činjenice da je lišen slobode nešto više od tri mjeseca, ne dovodi do povrede načela razmjernosti. Naime, u svakoj konkretnoj situaciji potrebno je, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., voditi računa, ne samo o duljini trajanja istražnog zatvora u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela i očekivanom kaznom, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe određivanja istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe.

Naposljetku, protivno daljnjim žalbenim prigovorima, uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv okrivljenika primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i dalje nužna i jedina prikladna za ostvarenje svrhe tog zatvora. Ta svrha se za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08., neovisno o tome što je okrivljenik samohrani roditelj dvoje djece, za koje se brine njegova majka. Osim toga, na ovu odluku nema utjecaja niti to što okrivljenik boluje od dijabetesa, jer mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u okviru zatvorskog sustava.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2018.