Broj: Kž 128/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 162. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljene A. B., okrivljenog V. B. i okrivljenog K. J. K. (alias N. R. i K. K.), podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2018. broj Kovm-Iz-2/18. (Kovm-4/18.) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

I.              Prihvaćaju se žalba okrivljene A. B. i žalba okrivljenog V. B., preinačuje se prvostupanjsko rješenje tako da se istražni zatvor protiv okrivljene A. B. i okrivljenog V. B. ukida te se isti imaju odmah pustiti na slobodu.

II.              Odbija se žalba okrivljenog K. J. K. (alias N. R. i K. K.) kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene A. B., okrivljenog V. B. i okrivljenog K. J. K. (alias N. R. i K. K.) zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, podvođenjem djeteta  iz članka 162. stavka 3. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljene A. B. i okrivljenog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te protiv okrivljenog K. J. K. (alias N. R. i K. K.) iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato je okrivljenoj A. B. i okrivljenom K. J. K. vrijeme lišenja slobode od 14. listopada 2017. pa nadalje, a okrivljenom V. B. vrijeme lišenja slobode od 13. listopada 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena A. B., po branitelju odvjetniku M. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora kao neosnovan ili da istražni zatvor zamijeni drugom mjerom opreza.

Okrivljeni V. B. također se žali protiv tog rješenja, po branitelju odvjetniku G. D., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i ukine mu istražni zatvor.

Žalbu je podnio i podnio okrivljeni K. J. K. po branitelju odvjetniku E. M., "iz svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da se ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, a podredno "da sud postupi prema odredbama iz čl. 98. ZKP-a".

              Žalbe okrivljene A. B. i okrivljenog V. B. su osnovane, a žalba okrivljenog K. J. K. nije osnovana.

              Protivno navodima iz pobijanog rješenja, ovaj sud smatra da s pravom okrivljenici A. B. i V. B. u žalbi upiru da ne postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njih iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, opasnost od ponavljanja djela u odnosu na ovo dvoje okrivljenih prvostupanjski sud temelji na okolnostima počinjenja inkriminiranog im kaznenog djela. Pri tome prvostupanjski sud navodi upornost i bešćutnost te viši stupanj kriminalne volje u postupanju oboje okrivljenih, koji su, prema optužnici, iskorištavali maloljetne osobe, bez odgovarajuće roditeljske skrbi koje su se nalazile u bijegu iz odgojne ustanove. Međutim, s obzirom na to da je prema podacima u spisu riječ o neosuđivanim osobama koje ostvaruju prihode od redovnog zaposlenja, okolnosti na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku nemaju kvalitativno potrebnu težinu da bi se samo na njima mogla temeljiti odluka o postojanju iteracijske opasnosti. Osim toga, i činjenica da su oštećenice u međuvremenu smještene u odgojnu ustanovu, dovodi do zaključka da više nema opasnosti da će ovi okrivljenici ponoviti isto ili slično djelo, tim više što je i njihov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru mogao u određenoj mjeri utjecati na to da se klone činjenja kaznenih djela.

Prema tome, ocjena je ovog suda da više nema realne osnove za zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljena A. B. i okrivljeni V. B. boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Zato je žalbe okrivljenika trebalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

U odnosu na žalbene prigovore K. J. K., prvostupanjski je sud pravilno  i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora. To se odnosi, kako na postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i na postojanje posebne pretpostavke. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog opasnosti od bijega te i da u takvim okolnostima nema uvjeta za primjenu drugih blažih mjera.

Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz dokaza pobliže navedenih u pobijanom rješenju, a na kojima se podignuta optužnica temelji. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utemeljio zaključak o postojanju opasnosti od bijega jer je okrivljenik državljanin A., koji se u tri različite države predstavljao lažnim imenima, tvrdeći da je maloljetnik. Potonja okolnost opovrgnuta je antropološkim vještačenjem. Osim toga, okrivljenik nije ničim vezan za područje Republike Hrvatske.

Nadalje, protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, uzimajući u obzir značaj i kvalitetu izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, a osobito vodeći računa o okolnosti korištenja lažnih identiteta i nevezanosti za područje Republike Hrvatske, tada neovisno o tome što je riječ o neosuđivanoj osobi, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. protiv tog okrivljenika za sada jedina prikladna mjera za ostvarenje svrhe sprečavanja opasnosti od bijega. Ista se svrha za sada ne bi mogla postići u žalbi predloženim mjerama opreza, a niti jamstvom, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima okrivljenika kojima on osporava svoju kronološku dob utvrđenu antropološkim vještačenjem nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2018.