Broj: Kž 150/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. S., zbog kaznenih djela iz članka 111. stavka 1. točke 6. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. ožujka 2018. broj Kov-1/2018-28, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog Z. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute i potvrđene, optužnice protiv optuženog Z. S., zbog kaznenih djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. te kaznenih djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) te je u vrijeme trajanja istražnog zatvora optuženiku uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i u istražnom zatvoru, odnosno do 13. kolovoza 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. S. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i „osm. Z. S. ukine istražni zatvor, te odredi blaže mjere opreza po svom izboru”.

Žalba nije osnovana.

Optuženi Z. S. u žalbi uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. No, pritom ne navodi u čemu se ta povreda sastoji niti se to iz sadržaja žalbe može razaznati. Ovaj sud je postupio u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pri čemu nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti ostale povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

Nije u pravu optuženik niti kada navodi da je sud u pobijanom rješenju pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje s obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano i dostatno obrazložio.

Okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog Z. S. i prema ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud temelji na činjenici višestruke prekršajne kažnjavanosti optuženika i to u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te u četiri navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Kažnjavanje u prekršajnim postupcima očito nije odvratilo optuženika od protupravnog ponašanja, nego je njegovo ponašanje uznapredovalo s obzirom na to da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, a u tijeku je i kazneni postupak protiv istog optuženika zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

Također je prvostupanjski sud osnovano vodio računa o rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja u kojem je navedeno da je optuženiku 2010. postavljena dijagnoza disocijalnog poremećaja ličnosti od koje se liječio, a taj poremećaj, poznat i pod nazivom antisocijalni poremećaj, obilježava sklonost impulzivnom i naglom reagiranju, nizak prag tolerancije na frustracije, potreba za trenutnim ispunjenjem potreba uz zanemarivanje vlastite sigurnosti, kao i sigurnosti drugih osoba, slab osjećaj krivnje i nepokoravanje zakonskim normama.

Pored svega navedenog na umu treba imati i brojnost djela koja se optuženiku stavljaju na teret, upornost i odlučnost u njihovom činjenju te iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje. To se očituje u činjenici da se optuženiku na teret stavlja da je on iz poluautomatske puške pucao u smjeru policijskih službenika, za kojima je trčao i prijetio da će ih ubiti, potom je pucao na pripadnike specijalne policije i na njih bacio aktiviranu ručnu bombu, a do ozljeđivanja nije došlo zbog pravovremenog sklanjanja i korištenja balističkog štita, te je iz iste puške pucao u smjeru prozora susjedne kuće. Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na opravdanu bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Nisu od utjecaja žalbeni navodi da je do opisanog postupanja optuženika došlo jer nije popio svoju terapiju zbog boravka u pritvoru dan ranije, pri čemu treba istaknuti zaključke provedenog psihijatrijskog vještačenja da kod optuženika nije riječ o bolesti koja bi se mogla izliječiti nego o stanju te da njegovo agresivno ponašanje koje otežano kontrolira proizlazi iz samih crta njegove ličnosti. Stoga nije od utjecaja niti činjenica što je optuženik priznao krivnju za terećene događaje.

Prema tome, neophodno je daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, a to pravilno zaključuje te valjano obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2018.